Prisiljavanje nekoga na seksualnu aktivnost (ili odrasle osobe na bilo koju aktivnost) a protiv volje osobe čin je nasilja i agresije. Agresija je nemoć, uzrokovana pomanjkanjem svijesti kojom osoba zeli radi svoje potrebe kod druge osobe izazvati osjecaj poput bezdana, učiniti je bezvrjednom i okoristiti se kao da je nezivo biće. Možda su želje i izvan kontrole, ali djela zasigurno nisu. Seksualno uzbuđenje ne opravdava seksualno nasilje. Podržavanje predrasude da su muškarci slabi u kontroli svojih nagona i impulsa održava priču o krivnji žene-izazivačice. Najčešće je iza svega toga potreba da se nesto novo nauči, mrznja, potreba da se bude u pravu.
Mitovi i predrasude o seksualnom nasilju, anonimci, cyberbulling i sextortion
Biti u pravu za mene znači ne biti zlostavljan. Biti u pravu za mene znaci i biti strpljiv i uporan kada žlimo dokazati svoju istinu, potvrditi nešto sto trenutno nije ili nije bila niti opcija zakonskih pdredbi. Po mom, uzrok je neznanje, neodgovornost osoba … one najčešće žive i odgajane su u mržnji s potrebom da se natječu radi stjecanja koristi. Kako nebi demonizirali to stanje beznađa i koristoljublje (egoistični doprinos, reciving for jor self alone) među ljudima (nazvano i reketiranje). Odnosi se dakle na ljude s niskom razinom svijesti bez zdrave emocionalne inteligencije najčešće vrlo usamljene pojedince (biti sam i usamljen je veika razlika) koji zive svoje cudne matrice, ne poznavajući osnove niti etike niti informatike.
Stoga je popratni, zabrinjavajući fenomen brzog tehnološkog napretka i poluinformacije je svakako elektroničko nasilje (engl. cyberbullying).
Odrastanje i obrazovanje u digitalnom vremenu ima brojne prednosti, a osobito su uočljivi edukativni benefiti kao što je brz i olakšan pristup izvorima informacija, izjednačavanje obrazovnih šansi i znanja veće mogućnosti povezivanja diljem svijetai sl. Iako moderna tehnologija olakšava život i donosi brojne prednosti i inovacije, njezina uporaba nije lišena ni rizika, bolje reći,na neki način je latentno prisutno balansiranje između mogućnosti i opasnosti (Notar i sur., 2013).
Kad “miševi kolo vode”, smatram da je najvaznije reci i educirati kako usamljeni ili koristoljubivi pojedinci nebi bili frustrirani. Dakle, oprostiti ali ne zaboraviti radi ne ponovilo se. Edukacija je bitna kako nebi postali/ostali manipulirani čak ni radi necijeg prometa na crno ili nečeg goreg, jednostavno govoreći! Ukoliko se i vama se dogodilo nesto loše, bitno je sto prije vratiti stabilnost i samopuzdanje, proći kroz proces to prije, zatraziti pomoc ili savjet jer ljudima stvarno svasta pada na pamet!
Anonimci, cyberbulling i sextortion
Veća dostupnost, visoka razina računalnih vještina, a osobito anonimnost, omogućili sudamladi tehnologiju koriste i za zlonamjerna ponašanja. Jedan od takvih popratnih, zabrinjavajućih fenomena brzog tehnološkog napretka je svakako elektroničko nasilje (engl. cyberbullying).
Elektroničko nasilje se najčešćedefinira kao više puta ponavljano, namjerno neprijateljsko i nasilno pon
ašanje, koje provode pojedinci ili skupine, demonstrirajući svoju moć, korištenjem različitih elektroničkih uređaja (mobiteli, pametni telefoni, računala), s ciljem da žrtvama, koje se ne mogu same obraniti, nanesu bol, povrede ili štetu, (Beran iLi, 2007;Smith i sur., 2008;Tokunaga, 2010).
Iako postoje brojne definicije, sve ih dosljedno povezujučetiri elementa:
a) namjera povređivanja,
b) ponavljanje napada,
c) neravnoteža moći i
d) osjećaj žrtve da je bespomoćna i nezaštićena.
No, navedeni kriteriji koji su preuzeti izdefinicija tradicionalnih oblik nasilja, u virtualnom svijetu poprimajusasvim novo značenje.To se ponajprije odnosi na iterativnost, odnosno ponavljanje nasilja, koje u virtualnom svijetu imanovu konotaciju, jer se jedna uvreda, neistina može beskonačno puta ponavljati i nanositi bol djetetu kad god npr. otvori web stranicu, blog i sl. na kojima je izloženo napadima ili se nalaze njegove izmijenjene fotografije.
Budući da osnovnoj uvredi ili neistini svoje komentare dodaju i drugi ili te informacije šire, nasilje se umnožava ili multiplicira. I razlika u moći, kao važan element u definiciji klasičnih oblika nasilja,u virtualnom svijetu dobiva novo značenje. Fizička i socijalna moć,važne odrednice nasilja među vršnjacima u stvarnom svijetu, u virtualnom postaju potpuno irelevantne, a moć se uglavnomtemelji na prednostima i mogućnostima tehnologije. Ponajprije moći doprinosi i širok doseg ili snaga utjecaja koja pruža moderna tehnologija, te omogućava da zlonamjerne informacije brzo i dugoročno budu dostupne potencijalno neograničenom krugu ljudi.
Uz to vještina i spretnost korištenja digitalnih uređaja također omogućuje da netko postane moćan (Slonje i sur., 2012).
(Ponekad su osobe koje imaju znanje i spretnost koristenja digitalnih uređaja upravo najveće mete – osjećam se kao target market.)
Ekran doprinosi slobodi počinitelja da se ponaša nekorektno, nasilno, često i okrutno, zbogosjećaja da je posve anoniman i tako posve zaštićen. Upravo se anonimnost smatra najznačajnijim čimbenikom disinhibicijskog efekta, kojipočiniteljima daje osjećaj lažne hrabrosti, nepobjedivosti ineograničene moći da se ponašajusuprotno moralnim i društvenim normama.
Čini se da anonimnost smanjuje samosvijest, samokontrolu i olakšava počinjenje ove vrste nasilja. S druge strane ekran je i prepreka za vizualnu povratnu informaciju o reakcijama žrtve, a što može doprinositi povećanoj okrutnosti i smanjenoj odgovornosti.
Budući se nasilje može činiti u različitim vremenima, s različitih lokacija,a žrtvajetrajno dostupna, moguće daosjećaj moćikod počinitelja raste. Iz istih razloga žrtveimajusnažan osjećaj nemoći jer se ne mogu zaštititi,za njih nema sigurnog utočištajer postaju vidljive milijunima korisnika, amogu biti maltretirane u svako doba,paprevladava i osjećaj da je nasilje sveprisutno. Uz to ne znaju tko je počinitelj i protiv koga se trebaju boriti, a kompromitirajuće sadržaje teškomogu ukloniti. Stoga im se opravdano činida počinitelj nasilja ima snažnu moć nad njima, njihovim životom i budućnosti. Percepcija da nemaju izbora, izlaza, ni rješenja, da ne mogu kontrolirati situaciju u kojoj su se našle već su je primorani prihvatiti (Völlinek, 2013), nerijetko rezultira osjećajima bespomoćnosti i beznana.
Prisilna prostitucija zločin je protiv osobe zbog kršenja prava žrtve na kretanje prisilom i zbog njihovog komercijalnog iskorištavanja.
Cyberbulling i sextortion, pokušaj na prisilnu prostituciju na žalost moramo moći sami dokazati. I za to treba biti opremljen jer vrlo lako padnemo pod utjecaj tog bezdana. Najgore je kad nam kazu da smo si sami krivi …
Mitovi i predrasude o seksualnom nasilju
ili kako to vidi ženska soba, a ja bi jos dodala (ono sarkastično, sto su mi govorili):” ma svega ti toga nema ( i just die Hard )” – bas empatično .
Najčešće predrasude o seksualnom nasilju:
- seksualno nasilje nije čest problem
- ponekad je žrtva sama kriva za seksualno nasilje
- većina silovanja događa se u mračnim i napuštenim ulicama, noću
- najčešće siluju nepoznati muškarci
- ne postoji silovanje u braku
- silovatelje je lako identificirati: to su luđaci koje je lako uočiti po izgledu i ponašanju
- seksualno nasilje je impulzivan čin
- ako žena nije ozbiljno fizički povrijeđena, malo je vjerojatno da je bila silovana
- muškarci ne mogu biti žrtve seksualnog nasilja
Činjenice o seksualnom nasilju
-
- prema brojnim svjetskim podacima, između 25% i 30% žena tijekom života doživi seksualno nasilje. To što je većina slučajeva neprepoznata i neprijavljena, ne znači da nasilja nema
- za seksualno nasilje nikad nije kriva žrtva, bez obzira na način ponašanja, odijevanja, noćne izlaske… Nitko ne želi biti silovan. Odgovornost i krivnja uvijek je na počinitelju.Nepostojanje vidljivih ozljeda često se doživljava kao nedostatak jasne obrane i samim time pristanak. Pritom se zaboravljaju prijetnje i prisutnost straha, koji često blokiraju žrtvu. Osim toga, neke žrtve se svjesno prepuste kako bi smanjile rizik od povreda i smrti. To ne znači da su dale pristanak počinitelju. Svaka od osoba koja je doživjela silovanje napravila je najbolje što je mogla i znala kako bi preživjela.
- silovanje, kao i ostali oblici seksualnog nasilja događaju se u jednakom omjeru danju i noću. Preko 70% slučajeva se događa u domu žrtve, počinitelja ili poznate osobe. Samo se 9% prijavljenih silovanja događa izvan kuće
- najveći broj silovanja i drugih oblika seksualnog nasilja počinjen je od poznate osobe. U više od 80% slučajeva žene su silovane od muškarca kojega poznaju i kome vjeruju, od čega 45% čine njihovi trenutni partneri.
- žena u braku ne predstavlja vlasništvo muškarca s kojim je u bračnoj / vanbračnoj zajednici. Svaka seksualna radnja protiv ženine volje je seksualno zlostavljanje
- ne postoji tipičan silovatelj. Silovatelji dolaze iz svih socio-ekonomskih klasa i rasnih i nacionalnih pripadnosti. Ne može ih se prepoznati po specifičnom načinu oblačenja ili ponašanja. Istraživanja pokazuju da samo 2% muškaraca optuženih za silovanje / seksualno nasilje treba psihijatrijski tretman.
-
žene ne lažu o silovanju; dapače, žene rijetko prijavljuju silovanje zbog brojnih razloga. Prema podacima FBI-a, broj lažnih prijava za silovanje i seksualno zlostavljanje nije veći od broja drugih lažno prijavljenih krivičnih djela (krađa, provala, pokušaja ubojstva) i iznosi 2%.
-
silovatelji vrlo često koriste direktnu prijetnju po život žene ili njoj bliskih osoba kako bi izvršili krivično djelo i osigurali neprijavljivanje seksualnog zlostavljanja. Žrtve se često ne suprotstavljaju nasilniku iz brojnih razloga: boje se dodatno razljutiti napadača što bi moglo rezultirati težim povredama, smatraju da je to bolji mehanizam preživljavanja, svjesne su da nemaju dostatnu snagu i vještinu za obranu, u šoku su i ne mogu se pomaknuti niti pozvati u pomoć.
- u 70% slučajeva seksualno nasilje je planirano. Počinitelji često koriste situacije u kojima je osoba ugrožena / ranjiva i samim tim nesposobnija za obranu.
-
silovatelji vrlo često koriste direktnu prijetnju po život žene ili njoj bliskih osoba kako bi izvršili krivično djelo i osigurali neprijavljivanje seksualnog zlostavljanja. Žrtve se često ne suprotstavljaju nasilniku iz brojnih razloga: boje se dodatno razljutiti napadača što bi moglo rezultirati težim povredama, smatraju da je to bolji mehanizam preživljavanja, svjesne su da nemaju dostatnu snagu i vještinu za obranu, u šoku su i ne mogu se pomaknuti niti pozvati u pomoć.
- muškarci također mogu biti žrtve seksualnog nasilja, a prema recentnim podacima, 1 od 9 muškaraca u životu doživi neko neželjeno ili prisilno seksualno iskustvo.
Razotkrivene vrane … ili tko visoko leti kisko pada !?
Nedavno sam vidjela vrlo zanimljivu zanimljivu Facebook objavu preko kolegice, meni drage osobe koja me podsjetila na Mit o orlu i inspirirala da napokom napišem nesto o ovom velikom promlemu, problemu “umrzavanja”. Iako baratam mogim tehnikama (neke i podučavam) i zdravo sam sumljičava osoba i sama sam prozivjela loše iskustvo, jer sam šutila i drzala u sebi, svoju istinu. Misam smatrala da je potrebno da svi znaju sve o meni, naročito oni koji ne pitaju, jer nebitna sam im. Od takvih se najbolje odmah maknuti. Naravno da ne moramo svi sve znati niti biti stručni u svemu. Ali nije istina da onaj tko visoko leti nisko pada… nemamo svi iste potencijale, ali ne znači da moramo silovati druge, ni u kojem smislu!
“Jedina ptica koja će pokljucati orla je vrana. Sjedi na leđima i grize se za vrat. Orao ne reagira niti se bori s vranom, ne troši vrijeme ili energiju na vranu. Jednostavno otvori svoja krila i počne se dizati više ka nebu. Što je let veći, vrana je teže disati i pada zbog nedostatka kisika. Prestanite gubiti vrijeme s vranama. Samo ih odnesite u svoju visinu i oni će izblijedjeti.”
Čuvajte se vrana! Bitno je ne izabrati biti zrtvom i vjerujte NIJE TAKO TESKO SAKUPITI DOKAZE! To be continued! 🙂
Izvori: National Library of Medicine, Filozofski fakultet u Rijeci (Z. Mihalović), Ženska soba