Duhovnost i mistika

Život kao film

Svojim mislima stvaramo svoj život – glavni smo glumci u filmu naše duše! Negdje sam pročitala rečenicu da volimo onakve filmove kakav nam je u stvari život, a meni se čini da je zapravo obrnuto – u svoj život privlačimo stvari prema onome što volimo…

Sve prave ljubavi su tužne!?

Razgovarajući s jednom bliskom osobom o filmovima; koja najviše voli drame, filmove pune suza, komentirala je da je to zbog toga jer joj je takav i stvarni život.

Foto: Saša Ćetković - Život kao film

Foto: Saša Ćetković – Život kao film

Tako je i život osoba koje vole ljubavne filmove često prepun nepredvidivih zapleta i kompliciranih veza jer svima nam negdje u kutu mozga kucka rečenica: “Sve prave ljubavi su tužne.”

S obzirom da najviše volim bajke i misterije, znači li to da mi je život bajkovit i misteriozan?

Kao na filmu – život s druge strane

S jedne strane živim sasvim uobičajenim životom – ustajem, kuham kavu, sjedam za računalo, radim, šećem, kuham, družim se s prijateljima, gledam filmove, idem u kazalište itd.

Druga je strana pomalo skrivena i nepoznata, ali nikako tamna, već više svijetla!

Iz vremena odrastanja nosim u srcu krasne priče i bajke kojima su me u zimskim večerima uspravljivali mama, djed i najdraža ujna. Tada se činilo da je sve moguće, a svijet mjesto puno velikih i stvarnih čarolija, vila, vilenjaka, čarobnica, znamjeva i prinčeva…

Nakon tih prvih godina života otkrivam svijet filma koji samo potvrđuje moj prijašnji zaključak da je svijet čarobno mjesto –  Dorothy i Totto, moj mačak i ja u društvu dobrih prijatelja putujemo nepoznatim krajevima kraljevstva Oz. Naše dobre vile nas čuvaju na putu, doživljavamo zanimljive pustolovine, a kraljevstvom vlada netko iza zastora…

filmski život slika

“Život kao film”

Na kraju filma shvatila sam da je kod kuće najbolje i da je najveća čarolija u mom vlastitom srcu, što je i mene činilo nekom vrstom male čarobnice.

Kada sam odrasla, gledala sam mistične, avanturističke filmove, tražeći uzbuđenje i pustolovine.

Upadala u zamke vještica i zmajeva, bila ranjena i iscijeljena, neke drage ljude sam izgubila na putu…

Kako god teško i nemoguće izgledalo, moje dobre vile, moji anđeli zaštitnici, uvijek su našli način da me nekako izvuku iz nevolje.

Ljubav je došla u tom traganju za pustolovinom na zavoju ceste popločene žutim ciglicama, na Nebu duginih boja, u čarobnoj zemlji Oz…

Jer kad dvije duše imaju isti cilj, obično se nađu na zajedničkom putu…

Sve što nam se u životu događa – događa se prema našim mislima i našoj vjeri!