Lifestyle

O ženama i feminizmu, nekada, danas i onome što nas čeka sutra

Žene su neopravdano izostavljene kao aktivne sudionice u kreiranju moderne civilizacije. Javna domena je rezervirana za muškarce, dok je privatnost doma domena žene.

O ženama i feminizmu, nekada, danas i onome što nas čeka sutra

U literaturama se spominje muškarac kao lovac, obrtnik, njegovatelj, umjetnik što daje naslutiti kako su muškarci jedini nositelji dosega civilizacijskog napretka kroz povijest. Istina je da su žene bile vrlo aktivne no činjenica je zanemarena i izostavljena. Povijest čovječanstva počinje sa ženom. Znanost smatra da su žene izvorni, prvi spol jer se ključni genetski podaci prosljeđuju i prenose isključivo preko žene. Ona je nosila prvi ljudski kromosom, njena je evolucijska prilagodba osigurala opstanak i uspjeh vrste, njena majčinska briga stvorila je u ljudskom mozgu poticaj za razvoj komunikacije i društvene organizacije. Ženin rad i njene vještine su bile ključne za sudbinu ljudske vrste.

Evolucija ljudskog roda

Žene u prapovijesti živjele su kratko, umirale su prije 20-te godine života, rijetko doživljavale 40-te, a teško radile od jutra do mraka. U tom kratkom životnom vijeku žene su razvile golem raspon djelatnosti i vještina:

  • sakupljanje hrane
  • skrb za djecu
  • kožarstvo i izrada odjevnih predmeta i posuda od životinjske kože
  • kuhanje
  • lončarstvo
  • oblikovanje perli i ukrasa od zubi i kosti
  • podizanje skloništa
  • izrada oruđa raznih namjena
  • uporaba biljaka i trava za medicinske svrhe.

Danas, miljama godina daleko od izvorne uloge žene u razvoju civilizacijskog napretka žena je postala vidljivija no i dalje u sjeni muškaraca, patrijahalnih odnosa u zajednici koji i dalje ženu drži kao sredstvo za rađanje, manje vrijedne u društvenim procesima, nižima na ljestvici sustava vrijednosti i mrvicama pravne sigurnosti i sloboda.

Feminizam kao prijetnja muškoj kasti

Feminizam je pokret koji je nastao u zapadnim zemljama u 19. stoljeću kao jedna od posljedica industrijske revolucije. Razvoj mašina je počeo otklanjati potrebu za ljudskom radnom snagom, postepeno eliminirajući jednu od prednosti koju su muškarci imali nad ženama. To je omogućilo ženama da postanu sve značajniji dio radne snage, pogotovo za vrijeme prvog svjetskog rata kada su zamjenjivale muškarce na frontu.feminizam

Poznati citat Charlotte Whitton, kanadska političarke i feministkinjeFeministički pokret se ispočetka ispoljavao u dva oblika – kao pokret za ravnopravnost u plaćama, odnosno kao pokret kao davanje prava glasa ženama. Ovo potonje je s vremenom postignuto u većini zapadnih zemalja nakon prvog svjetskog rata, a kasnije i u ostatku svijeta.

Godine 1848. u Seneca Falls u SAD-u održan je prvi skup o ženskim pravima na kojem je donijeta Deklaracija o pravima i osjećajima (Declaration of Sentiments). Žene su u Deklaraciji tražile pravo raspolaganja svojom imovinom, starateljstvo nad djecom u slučaju razvoda, proširene mogućnosti razvoda braka, bolji pristup obrazovanju i mogućnost zaposlenja i naravno, pravo glasa. Amerikanke, svojim glasnim traženjem ženskih prava postaju uzor Europljankama, koje tek organiziranu borbu počinju 60-ih godina 19.st. u Engleskoj. Tada dobivaju pravo glasa na najnižem nivou, u općinama.

Sredinom 19.st. žene se počinju upisivati na medicinske fakultete u europskim državama. Ali moraju ulagati u obrazovanje duplo više truda nego njihovi muški kolege, jer imaju posebne usmene ispite. Osim toga, mogu se baviti medicinom samo u partnerstvu s muškim liječnikom.

U drugoj polovici 19.st. u Engleskoj su osnovane sufražetkinje, pokret za ženska prava. Osnivačica je bila Lydia Becker, a najpoznatija predvodnica Emmeline Pankhurst s početka 20.st., koja je organizirala brojne demonstracije i više puta uhićivana.

Feminizam u Hrvatskoj ili lov na vještice

Počeci borbe za pravo glasa i ravnopravnost žena u Hrvatskoj sežu još u 19. stoljeće. Tako je učiteljica Marija Jambrišak 1871. godine na Prvoj općoj hrvatskoj učiteljskoj skupštini u Zagrebu, bila prva žena koja je tražila jednake uvjete rada i jednake plaće za žene i muškarce.feminizam-3

Marija Jurić Zagorka bila je prva profesionalna novinarka i vjerojatno najčitanija hrvatska književnica, ali i jedna od najznačajnijih predstavnica feminizma i borbe za jednaka prava žena u Hrvatskoj. Jurić Zagorka je pokrenula i prvi hrvatski časopis za žene – Ženski list. Iako kao žena tada nije imala nikakva politička prava, njeni su kritički tekstovi bili predmet rasprave na brojnim saborskim sjednicama. Zahvaljujući inicijativi Centra za ženske studije, novinarska soba u Hrvatskom saboru nosi njeno ime.

Imena koja vrijedi spomenuti su i Dragojla Jarnević i Slava Raškaj, koje su se u 19. stoljeću borile za prava i emancipaciju žena.

Na parlamentarnim izborima za Ustavotvorni sabor Narodne Republike Hrvatske, u studenome 1946. godine, u Parlament je prvi put u povijesti, uz 170 zastupnika, izabrano i 6 zastupnica.

Kako je pokret feminizma rastao u svijetu, njegov se utjecaj osjetio i u Hrvatskoj, kada su se sedamdesetih godina počele organizirati razne feminističke inicijative i grupe. Tako je 1978. godine u Beogradu organiziran prvi Međunarodni feministički skup pod nazivom „DRUG-ca“, koji je potaknuo da diskriminacija žena postane predmetom ozbiljnih rasprava, a ne samo marginalna tema. Taj je skup bio prekretnica i za žene u Hrvatskoj te je ubrzo nakon osnovana feministička sekcija Žena i društvo.

Poznata kantautorica Kate Nash iza umiljatog pogleda često krije snagu riječi i oštrinu uma.

Žena u 2016. godini

Prema Izvješću o ravnopravnosti spolova za 2015. godinu koje je objavio Svjetski gospodarski forum, Hrvatska se nalazi na 59. mjestu od ukupno 145 zemalja. Izvješće je prvi put predstavljeno 2006. godine kako bi se proučila i pratila ravnopravnost spolova na četiri ključna područja – ekonomskom, političkom, obrazovnom i zdravstvenom.feminizam2

Naime, 2006. godine kada se počela mjeriti ravnopravnost spolova, Hrvatska je bila na 16. mjestu od 115 zemalja. Na istom je mjestu bila i sljedeće, 2007. godine, od ukupno 128 zemalja. Svake godine nakon toga Hrvatska je na ljestvici padala te je prošle godine bila na 55. mjestu. Ove godine na već spomenutom 59. mjestu.

Izvješće je mjerilo razlike među spolovima na četiri područja važna za ekonomsko-socijalni razvoj svake zemlje. Tako je Izvješće mjerilo ekonomsko sudjelovanje i prilike (broj žena na tržištu rada, jednakost plaća, visina plaća, broj žena na vodećim pozicijama), političko osnaživanje (broj žena u parlamentu, na ministarskim pozicijama, broj predsjednica), obrazovanje (pismenost žena, pristup obrazovanju) te na kraju zdravlje i preživljavanje (odnos spolova i očekivano trajanje života žena).

U svakoj od kategorija zasebno, Hrvatska se sa „zdravljem i preživljavanjem“ smjestila na 42. mjesto, s „političkim osnaživanjem“ smjestila se na 60. mjesto, s obrazovanjem na 65. mjesto, a najgore je prošla s „ekonomskim sudjelovanjem i prilikama“ s kojim je dospjela na 78. mjesto.

No, zapravo je porazna činjenica da su žene u zemljama poput Bjelorusije, Tanzanije, Ugande, Nikaragve, Zimbabvea i drugih, u boljoj situaciji po pitanju ravnopravnosti nego žene u Hrvatskoj. Barem prema ovom Izvješću.

Žene danas čine 1/3 prijavljene radne snage u svijet, a za to primaju samo 10% ukupnog svjetskog prihoda i vlasnice su 1% svjetskog posjeda. Što znači biti žena u 21.st. ovisi o tome gdje ste se rodili i gdje živite. Na Zapadu su žene u drugoj polovici 20.st. postigle najveći napredak nego u proteklih nekoliko tisuća godina, ali muškarci još uvijek imaju vodeću ulogu u zakonu, politici, poslovanju i industriji. ”Ženska prava” još nisu dosegla jednakost s ”ljudskim pravima”, odnosno s pravima koje muškarci prisvajaju i primjenjuju na sebe. Žene su potplaćene za posao koji obavljaju u odnosu na muškarce, često su žrtve zlostavljanja, vrlo teško dolaze do važnijih radnih mjesta. Žene su bolje plaćene samo u manekenstvu i prostituciji.

Na Istoku je položaj žena daleko gori nego na Zapadu. Ženama se uskraćuje obrazovanje, zdravstvena zaštita i pravo glasa, mada su prema zakonima dobile pravo glasa, osim u još nekoliko država svijeta (Katar, Oman, UAE, Bruneji). U zadnjih nekoliko godina žene u islamskim zemljama ulaze u parlamente, ali je njihova tradicija još uvijek veoma jaka, pa se i dalje primjenjuju stoljetne kazne za prekršaje, kao kamenovanje i ubojstvo žena iz časti.

Mada su raznim deklaracijama prava žena postale nedjeljivi dio ljudskih prava, realnost je drugačija. Da bi se krenulo s napretkom na području ženskih prava trebalo bi najprije educirati žene da bi se upoznale s pravima koje im jamči Ustav i međunarodno pravo.