Duhovnost i mistika

Zašto si dopuštamo povrijeđenost?

Prirodno pravilo je da u svim životnim situacijama, kada smo na bilo koji način direktno ili indirektno napadnuti imamo pravo braniti se. Bilo argumentima, bilo stavom, bilo zakonskim sredstvima, bilo pravom na osobnost i vlastiti izbor.

Zašto si dopuštamo povrijeđenost?

Pravo samoobrane imamo kako u fizičkom, tako i u psihičkom smislu. Ako smo napadnuti, a ne branimo se, logično je da ćemo biti ugroženi, oštećeni, povrijeđeni, poniženi, uglavnom loše ćemo proći.

Zašto je tome tako? Zašto si dopuštamo da nas netko vrijeđa?
Ako vas netko verbalno povrijedi, znači li to da su vaši psihički filteri previše propusni. Odnosno, možda ste previše pristojni, pa šutite, ne odgovarate, ignorirate, mislite “proći će”…

To ima svoju cijenu. Nakon toga biti ćete ljutiti, ljutnju ćete nastojati eventualno progutati i onda ćete si priskrbiti u najboljem slučaju problem sa želudcem, želučanom nervozom, moguće napadom žući, bolesnom jetrom ili pak nažalost čak i karcinomom.

riječi-1Ne želim nikoga plašiti. Ali ne možete nositi teret cijelog svijeta na sebi samo zato što se to od vas očekuje, iz vrlo jednostavnog razloga – zbog toga što to nije prirodno. U trenutku kada vas netko želi povrijediti, svjesno ili ne, priupitajte se kakve to ima veze s vama. Sagledajte stvari iz drugog kuta!

Netko će od vas reći: Ma ne mogu, živcira me ta osoba! Ok!
Ali recite vi meni, ako vas netko živcira, zašto se morate družiti s njim ili njom, ako ste u takvoj sredini. Kakove to ima veze s vama? I što vam to živciranje donosi?

Volite svoju glavu ?

Zašto, pa imate samo jednu glavu na ramenima. To je vaš život i imate ga pravo braniti i štititi.
Kada osvijestite što si zapravo činite, sigurno to nećete željeti ponoviti i drugi puta. Živjeti sada i ovdje znači živjeti i sa situacijom koja vam se nameće. Osoba koja vas vrijeđa, nije moćnik. Međutim i to nema veza s vama.
Slabi ljudi napadaju…

Zamislite da ste u nekom studiju i tamo se oko vas nalaze filmske ili video kamere.

Međutim i te kamere snimaju stvari i osobe u prostoru svaka sa svoje pozicije i svaka iz svoje percepcije. Ali kada vidite sliku iz svih kuteva lakše se nosite s njom. Nije teško, pokušajte.
Obratite pozornost na emociju koja se javlja u tom trenutku. Pitajte se da li vam ta emocija odgovara. Ako vam ne odgovara, jednostavno je, nije vam potrebna, ne treba vam. Jer vam je tu istu emociju netko treći nametnuo. Vidjet ćete sve i svašta. U istom momentu znat ćete što je uz vas i ispred vas.

Živite u svojem trenutku ovdje i sada. Tako i postupajte Živite s onim što je ispred vas i uvijek s onim što je pokraj vas. Upamtite da je iskustvo vrjednije od misli (naravno da su misli vrijedne).

Svi su osjećaji jednako vrijedni

Osjećaj osobne sigurnosti i osjećaj osobne emocionalne stabilnosti i emocionalne nepovredivosti svakako su među najbitnijima. Oni su vaši osobni hramovi, sveta mjesta, zaštićene zone, prostori vaših osobnih sloboda i individualne nepovredivosti. Imate se pravo štititi, braniti i samo vi određujete svoje filtere i definirate svoje granice psihičke i fizičke nepovredivosti unutar vaše osobne individualnosti i vašeg vlastitog života kao pojedinca i kao člana zajednice u cjelini.