Duhovnost i mistika

Vilinski svijet

U stara vremena vladalo je vjerovanje da (pogotovu u djelu sjeverne Europe) postoje razna bića poražena u sukobu s višim silama i osuđena da borave na određenim mjestima sve dok ne dođe smak svijeta. Tako su patuljci i trolovi poslati u planine, Elifi u gajeve i u drveće, a sirene i Tritoni u mora, jezera i rijeke.

Ta bića su bila nestašna i nisu baš htjela ostati na svom mjestu nego su često zavitlavali stanovnike obližnjih sela.  Postojali su duhovi rudnika i kamenoloma a u isto vrijeme i duhovi domaćinstva patuljci su letjeli po zraku; sirene šetale ulicama.Uglavnom voljeli su malko raditi nered i zbrku. Ista zbrka nastaje kada se vilinski svijet želi nastaniti na zemlji od kuda je i ponikao.

vila

Vile su prekrasne vječno mlade djevojke koje imaju posebne moći. No u narodnoj pedaji pričalo se o dobrim vilama koje pomažu ljudima i onim zlim. Neke vile su polubožanske žene, koje se viđaju pored potoka, izvora ili šuma. Vile su doista prekrasne i ćudljive ali ruku na srce ćudljiva je i sama priroda .U svakom slučaju ova bića su dobronamjerna.

Neki su smatrali da su vile duše mrtvih pogotovo djece koje nisu krštene. U različitim kulturama ljudi ih druga čije gledaju. Recimo rječne vile su bile zelene kose a morske su bile zamamne sirene.

Izraz  “vila ” (fairy) obično se dovodi u vezu s bićima  za koja se misli da nastanjuju Englesku, Škotsku i  Irsku. U Kornovolu ih nazivaju pixies, u Irskoj nazivaju ih dobrim narodom.

Po predanju vile žive u vilinskom svijetu koji je odmah do našeg. Veličina im je različita. Omiljena im je boja zelena ali obično su u  svim bojama koje krase zemlju. Vile jako vole plesati – kaže se da su plesale u krugovima izgažene trave, koji se često mogu vidjeti po livadama . Kada su htjele bile su i nevidljive ali uz pomoć čudotvorne i čarobne masti pojedincima je bilo dopušteno da vide taj
sićušni svijet kako skakuće.

vila-1Teško je seljaku bilo ostaviti plug ili kosu na njihovom zemljištu. Neki su pak mislili da su vile i vilenjaci pali anđeli;  neki pak da su to duše muškaraca ili žena.  Imali su moć činiti dobro i zlo. Proricali su budućnost i činili čuda.  Postoje priče da su vile doista iscijelile mnoge teške bolesti, čak i nekog na smrt bolesnog ljudi su znali odvesti na vilinsko tlo, a tada ako su vile bile dobre volje one su ga povratile na čudesan način u život. Poznavali su svojstva ljekovitih trava,  biljaka, minerala, ptica,  zvijeri i četiri elementa i mogli su se koristiti s njima.
Jako su voljeli red i čistoću. Postoje priče kako su često znale uštipnuti usnule djevojke i tako ih kažnjavale što ne drže čisto svoje kuće.

Međutim, bili su izdašni. Nagrađivali su vrlinu i ostavljali neočekivane darove na mjestu gdje će ih sigurno pronaći.

Vilinski dar od zlata često bi se pretvarao u suho lišće. Poznat je njihov običaj da kradu djecu iz kolijevki i da u zamjenu podmetnu neko, svoje vilinsko dijete.  Po nekom starom predanju kaže se da su tako plaćale vragu danak. Ponekad su na prevaru odvodili babice žene da im služe. Žena koja bi dotaknula tako vilinsku zemlju donijela bi sreću sebi i svojoj obitelji. Međutim, dok su boravile u vilinskoj zemlji nisu smjele dotaći vilinsku hranu jer bi u tom slučaju ostale zauvijek tamo.

šumska-vila

Organizirani vilinski svijet

Vilinski svijet je organiziran. Imali su kralja i kraljicu . Njihovi su vladari npr Oberon i Titanija iz Šekspirovog komada ili pak kraljica Mab. Zaljubljivali su se u smrtnike. Ljubav između vile i smrtnika često nameće nekakva ograničenja ili sporazum. Smrtniku je recimo zabranjeno da izgovori njeno ime, ili da je vidi u nekim određenim prilikama. Kršenje ugovora donosi nesreću ljubavnika i
cijelom njihovom narodu.

Legenda o Melusini je najpoznatiji primjer. Bila je kći vile Presinei jednog smrtnika, kralja Albanije. On je ušao u njene odaje, odmah nakon poroda i vidio je kako kupa dijete.  Tako je prekršio sporazum da je ne smije viđati za vrijeme poroda i babinja. Žena – vila ga je zato napustila i odvela dijete sa sobom. Puno godina kasnije, da bi kaznila oca, Melusina ga je zatvorila u planinu. Zbog tog postupka nju je kaznila njena majka tako da joj se svake subote donji dio tijela od kukova naniže pretvarao u zmijski.

elf--princeza

Oslobodit će je kazne samo ako nađe muža koji pristane da je nikada ne viđa subotom. Takvog je muža našla u Rejmonu od Poatjea, kome je pomogla da se obogati i postane moćan. Kada je najzad njen muž, ne mogavši odoljeti svojoj radoznalosti, vidio je svoju ženu kako se kupa u subotu. Ona pobježe u obliku zmije.  Od tada kaže legenda njena pojava i jauci koji su parali srce, najavljivali smrtnikom iz Rejmonove kuće,  ili od Lusinjana ili kralja Francuske.