Sva lica života (kolumna Željke Tokić): Životne promjene

Razmišljala sam opisati život i sve najvažnije prekretnice u knjizi… No, koliko bi tomova ili stranica trebalo? Ili, kao Vesna Krmpotić u “Brdu iznad oblaka”, svu svoju ljepotu i sve svoje boli sliti u jednu, jedinu knjigu… Naime, cijeli moj život obilježavaju dvije stvari – ljubav i smrt! I puno dragih prijatelja koji su bili uz mene i brisali moje suze…

“Lak život nas ničemu ne uči”, netko je jednom rekao…
A lako, lijepo i prelijepo je bilo doba djetinjstva… Mislim da sam sve osnovne lekcije ljubavi, poštenja, ispravnosti, čestitosti, duhovnosti, slobode naučila baš tada… I da je preslika bračne i roditeljske ljubavi zauvijek ostavila trag u mojoj Duši – da je zaslužna za sve divne odnose u mome životu jer sam po njima znala kako što graditi…
Đačko doba je bilo veselo, razigrano, puno pjesme i smijeha, a ja provodila život na laticama lotosa u ružičastoj haljinici, nesvjesna da iza te ljepote postoji drukčiji svijet…

Životne promjene

No, ništa ne traje vječno, a ta sreća i ljepota morala se kasnije otplatiti, imala sam puno kredita na leđima, a tako malo godina…
Kao da je netko odozgo rekao: “Vidi, dobila si najbolje što si mogla, vrijeme bezbrižnosti i uživanja je prošlo, a sad je vrijeme da vratiš tu ljubav i pokažeš koliko si spremna na učenje kroz odricanje…”
U dvadesetima su krenuli lomovi, rastanci, prometne, karcinomi, smrti… Kao da su me napuštali svi koje volim jer trebalo je naučiti lekciju odvajanja i napuštanja…

Ne kažu Kinezi (ili Židovi) uzalud: “Dabogda imao, pa nemao!”…
Lomilo me na sve moguće načine, a u isto vrijeme, duša je rasla u vječnosti…
Nije bilo lako! Ali puno sam puta osjetila ruku anđela kako me miluje po kosi, kako me podiže kad sam ležala na podu i mislila da neću dalje, da ne mogu, da je preteško…

I uvijek su mi poslali nekoga – vjernog, šutljivog prijatelja koji je bio kraj mene, čuvao me, hrabrio i čekao da bol prestane pa da me ohrabri da krenem dalje svojim putem…
Puno je dragih ljudi bilo uz mene, ne mogu ih sve nabrojati – to su moji anđeli!
Oni su moji duhovni učitelji ljubavi, prijateljstva, davanja i pomoći. Nikada me nisu ostavili samu…
Život mi je odredila ljubav i smrt – postoji li išta stvarno osim te dvije sile – eros i thanatos?
Jedino je Bog iznad svega…

Trebalo je puno iscjeljenja i ljubavi da otvorim srce Božanskoj mudrosti i priznam smisao Njegovih postupaka, zaboravim i oprostim zbog onih koje mi je uzeo…
A svi oni su Njegovi, tek manjim dijelom «moji», samo po ljubavi koju sam osjećala prema njima – ali ta se ljubav ne umanjuje na drugoj razini postojanja, tek mijenja osjećaj pripadnosti u drugoj dimenziji… Ali zapravo – sve je još uvijek tu!
Kada prebrišeš granicu smrti i prihvatiš je kao prijatelja i učitelja, ljubav, kao tanak premaz preko sve boli, ukloni tužna sjećanja i ostane ona sama…

Život, ljubav i smrt

Život, ljubav i smrt – koračaju zajedno mojim stopama, a Duša spoznaje svaku lekciju koju odrađuje na putu, svaku stepenicu kojom se uspinjem….
I znam da idem gore, u Nebo… Ne znam koliko stepenica, koliko lekcija, koliko ljubavi, koliko boli – prihvatila sam da On zna…
Moje je da putujem radosno, učinim sve što mogu na tome putu ka Svjetlosti, s ljubavlju i zahvalosti za sve što sam naučila, kao i za sve ljude (sve dragulje) koje sam bar kratko držala na dlanu…
Život je radost, prilika, maja, pustolovina, akcija, beskrajno putovanje Duše i ne znam što sve ne…
Na kraju, posudit ću posvetu moje najdraže književnice V. Krmpotić iz knjige “Brdo iznad oblaka”:

“Gospodaru postojanja na svijetu ništa nije moje osim tebe…”

 

Zrnca mudrosti na temu…

Moramo biti spremni napustiti život koji smo planirali da bismo imali život koji nas čeka.
Edward M. Foster

Život se ne mijenja, on prolazi.
Miloš Crnjanski

Svijet je opasno mjesto za život, ne zbog ljudi koji su zli, već zbog dobrih ljudi koji ništa ne poduzimaju.
Albert Einstein

Živjeti nije uvijek ugodno, ali je uvijek zanimljivo.
Antun Gustav Matoš

Najteža stvar u životu je znati koje mostove treba prijeći, a koje spaliti.
David Russell

Nemoj reći da su stvari prolazne jer svaki od naših trenutaka najavljuje vječnost.
Buddha

Za većinu ljudi život je kao ružno vrijeme: stanu i čekaju da prođe.
Jack London

Kao što je ljubav prema životu zapravo samo strah od smrti, tako i društvenost ljudi zapravo nije direktna; ona se, naime, ne zasniva na ljubavi prema društvu, nego na strahu od samoće.
Artur Schopenhauer

Ima ljudi čiji je život tako dobro ispunjen da nas ni svojom smrću ne mogu obeshrabriti.
Ivo Andrić

Život svakog čovjeka je bajka koju je napisala Božja ruka.
Hans Christian Andersen

Save

Save

Željka Tokić

Duhovni učitelj, savjetnik i terapeut

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *