Duhovnost i mistika | Lifestyle

Što kada uspijem?

Obično svima je tako razumljivo kada kažemo da smo doživjeli neuspjeh. Pa da, dogodi se to! I tada se stvori tisuću i jedan dušobrižnik sa savjetom kako bi se trebali ponašati. Ali kada kažemo da se bojimo uspjeha, e tada tu nastaje tajac. Imamo li toliku potrebu kontrolirati svoj život? Dolazimo do jedne točke. Što kada uistinu uspijem?

Što kada uspijem?

To je kao da sam se popela na vrh Mount Everesta! Što se krije iza brda? Što dalje? Kuda? Hoću li znati dalje? Hoću li pasti? Da il se možda penjem prebrzo ili pak presporo? Kako će moja okolina reagirati na moj uspon i što očekuju od mene dalje?

sto-ako-uspijem

Tisuću pitanja…

Sve su to samo pretpostavke kojima vas vodi vaš strah, vaš ego.

Vrijeme je da se zapitate da li je posao ili poziv koji ste do sada radili vas osobno ispunjavao srećom?

Nebrojeno puta dogodi se da ljudi nakon nekog obično ustaljenog posla, a navikli su na takav rad, odjednom zabljesnu na nekoj drugoj višoj poziciji, često na političkom nebu. Uspjeh obično traži prilagodbu na drugačiji rad. Možda javne nastupe. Naravno ponekad traži i veću odgovornost. Pitanje se postavlja da li je ta osoba dovoljno spremna ili pak ambiciozna obavljati takvu dužnost. Nameće se i pitanje da li smo dovoljno kompetentni i da li tu osobu ispunjava zadovoljstvom prihvatiti tu veću odgovornost.

Ako volite posao koji radite, niti uspjeh niti neuspjeh vam neće teško pasti. Možda ćete osjetiti zadovoljstvo ispunjenost uspjehom. Neuspjeh vam neće predstavljati dramu i neće vas obuzeti. Uspjeh, kao i neuspjeh su sastavni dio života. Prirodno je hodati na dvije noge kad ih već imamo. No može nam se dogoditi da smo malo nepažljiviji, pa se spotaknemo i padnemo. No i to je u redu. Jer kada volimo to što radimo, nije se teško opet ustati i ponovno hodati.

O ljudskoj sreći govorili su mnogi filozofi, a i psiholozi u novije vrijeme. Osobnog sam mišljenja da sreća nema veze sa bogatsvom i osobnom titulom, već je sreća osobni doživljaj toga kako se osjećaš dok kreiraš svoj život.

Da bi uspjeli u životu potrebna su određena znanja, iskustva, trud i rad. Da bi zadržali taj uspjeh potrebno je ponajprije prihvatiti sebe, što znači da od sebe nećemo očekivati savršenstvo, i da, vrlo je bitno da uvijek imamo snage oprostiti sebi neke pogreške, te da ih strpljivo popravljati.

Potrebno je imati dobre međuljudske odnose. Ljudi koje susrećemo na putu prema uspjehu su naše antene i naši učitelji. Stalno rasti i imati dobar odnos sa samim sobom, razvijati svoje vrline.

Danas zbog naprednih i brze tehnoloških procesa i velikih i naglih promjena u svakoj struci, u poziciji smo ponovno i iznova još i još učiti. De facto doživotno se uči. Htjeli mi to ili ne. Čovjek uči dok je živ. Ljudi su oduvijek znali i koristili i prikupljali svoja i tuđa iskustva jer s njima se lakše živi.

Istina je da čovjek koji više ima, objektivno više i može s time, samo je bitno da se ne izgubi u svom imanju.pogled2

Odrediti prioritete i ciljeve je bitno i nužno

Odrediti prioritete i ciljeve je bitno i nužno. Tada strah od uspjeha nema mjesta u vašem životu. Ukoliko smo dovoljno sigurni u svoje znanje i svoje imanje, ako znamo što ćemo s time, nema straha. Strah nastaje jer smo ograničili sami sebe u svojoj glavi i to je prepreka i uspornik u našim mislima, neka točka, broj, imaginarno brdo, željena ili već stečena titula, ili pak očekivanje.

U tom trenutku sjetite se svega što znate i što ste iskusili, napravite odmak i krenite dalje. Svatko će na svoj način odrediti svoju putanju. Pitajte se uvijek što vam je u stvari cilj i čemu vam služi. Različiti smo, a i kompetencije su nam različite, želje i ambicije. Recimo, postoje ljudi koji svoj život žele posvetiti Bogu, pa odlaze u svećenike i časne sestre i tako žive u njegovoj zahvalnosti. Postoje ljudi koji svoj život okreću znanosti ili umjetnosti ili pak vlastitoj djeci. Ako su zadovoljni u tome što rade onda su i sretni i uspješni. Mi smo ti koji pronalazimo pravi smjer za sebe u pravo vrijeme.

Tada smo odlučniji, svoji… U tom trenutku osjećamo se stabilnima i jakima, jednostavno smo iznad svojih strahova. Samim tim u energetskom smislu prebacujemo tu energiju hrabrosti, organiziranosti, sreće i na druge. Granice našeg uma proširuju se i rastu. Ne sumnjamo u svoje sposobnosti, nego kao da funkcioniramo između dva svijeta, a oba nas podržavaju i vole. Znamo da znamo i kada dođemo do „vrha brda“ pojavit će se nešto novo. Samim time jer smo zatvorili jedan ciklus, Imat ćemo još jedan dobar razlog za uspjeh, za život, jer ćemo osjetiti harmoniju i osjećaj sigurnosti iz kojeg će izniknut nova mladica.

Svaka duša ima svoju formulu kako doći do cilja, ali pri tome treba imati znanje i realne snove. Uspjeh nema limita jer niti zadovoljstvo u radu nema limita.