Sigmund Freud: Što besprjekornije čovjek djeluje iz vana, to je više demona u njemu

Sigmund Freud (Příbor, Češka, 6. svibnja 1856. – London, 23. rujna 1939.) Austrijski neurolog židovskog podrijetla i utemeljitelj psihoanalize a jedan od najkontroverznijih znanstvenika XX stoljeća.Njegov doprinos psihologiji je ogroman, a ovjekovječila su ga dva otkrića: razotkrio je misteriju ljudskog sna i prvi pronašao univerzalni ključ ka ljudskoj podsvjesti.

Nesvjesno je za njega najvažnije: “Područje nesvjesnog je najveće i do njega možemo doći samo uz pomoć drugih. To je mnoštvo sadržaja koji nas mogu jako uznemiravati”, poasnio je.

 

Sigurno ste već negdje pročitali neke od njegovih mudrosti:

Veličina vašeg identiteta određuje se veličinom problema koji vas može  izbaciti iz takta.

Muškarac je sretan sa bilo kojom ženom dok je ne zavoli.

Prvi znak gluposti je odsustvo stida.

Pre nego što dijagnosticirate kod sebe depresiju i nisko samopouzdanje, obavezno se uvjerite da niste okruženi idiotima.

Sve što radite u krevetu je predivno i apsolutno ispravno. Važno je da se to sviđa oboma.

Psi vole svoje prijatelje i ujedaju neprijatelje, sasvim suprotno ljudima koji nisu sposobni za čistu ljubav i koji uvijek miješaju ljubav sa mržnjom.

Idealna, vječita, očišćena od mržnje, ljubav postoji samo između ovisnosti i droge.

Neuroza je nesposobnost da se tolerira nejasnoća.

Što besprjekornije čovjek  djeluje iz vana, to je više demona u njemu.

Mi nikad nismo ranjiviji nego onda kad volimo, i nikad tako beznadežno nesretni kao  kada gubimo ljubav.

Djeca su potpuno egoistična; snažno osjećaju svoje potrebe i nemilosrdno se bore da ih zadovolje.

Ljudi su moralniji nego što misle i mnogo nemoralniji nego što mogu da zamisle.

Veći dio toga što je unutar nas je neshvatljivo, a ono što je prepoznatljivo je – realno.

Svaki normalan čovjek, u stvari normalan je samo djelomično.

Ako ste oprostili čovjeku sve, znači, završili ste sa njim, zauvijek.

Vreme provedeno sa mačkama nikad nije protraćeno.

Protiv svakog čovjeka čovjek se može braniti, ali protiv pohvale ostaje bespomoćan.

Mi više težimo ka tome da izbjegnemo bol, nego da susretnemo radost.

U trenutku kad čovjek počne sumnjati u svoj život i svoju vrijednost, on postaje bolestan.

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *