San koji to nije

Rado ću sa svima vama podijeliti ovaj noćašnji san. Sve je bijelo, tako bijelo da je i nije prostor, čak nije omeđeno vremenom. Prolazim kroz to bijelilo i osjetim da mi je hladno.

San koji to nijeTog trena, pored mene na tom bijelom zidu, stvori se ogroman veliki prozor sa kojeg je pogled na predivnu sunčanu prirodu. Osjetih toplinu. Nedugo zatim, osjetih glad, a predamnom se stvori pregršt ukusne hrane, predivno dizajnirane kroz oblike, boje u miris. Čak mala količina mi je bila dovoljna da utažim glad.

San koji to nije

Prolazeći snagom volje kroz to bjelilo, sjetio sam se svog pokojnog tate. Na bijelom solu predamnom se stvorio predivan album sa fotografijama iz mog života i na njima moj tata i ja. Radosni, nasmiješeni. Nikad takav album nisam imao, a fotografije iz tog doba koje imam, su crno/bijele, za razliku od ovih predivnih kolor fotografija koje su mi dane da ih vidim.

Još sam neke stvari tako osjetio, pa vidio i  doživio, postajući sve budniji i svjesniji, da se svaka moja misao i  potreba trenutno manifestiraju. I tako sad već u tom polu snu, dolazim do spoznaje, kako se sve to događa, jer sam uz pomoć čipa koji je u meni negdje ugrađen, povezan sa nekim velikim informacijskim sustavom koji sve to radi. Postaje mi jasno da taj sustav uz pomoć holograma manifestira moje misli i osjećaje.

Još uvijek sam na granici sna i budnosti. Čujem zvukove okolo mene. Uviđam da to što sam sanjao postoji i da je to plod ljudske ideje, zamisli, čak realizacije. Ne, ne i ne ! Nije to potrebno izmišljati i raditi, jer to već postoji. Glas u meni. Dalje u sebi “mislim”. Pa sve to je moguće i bez čipova, informatike i  holograma. Ja to i mi to ljudi možemo.

Samo smo to zaboravili. “Mislim” da točno znam kako to funkcionira i kako ću sad ja to kad se ustanem iz kreveta, odmah provjeriti. Svima to moram reći i podsjetiti ih kako smo veliki i moćni. A vidi nas sad ovakve zarobljene i nemoćne, pogrbljene, bolesne, sa povremenim smiješkom i iskrom u oku.

Možemo mi to možemo, to smo oni pravi mi, samo se trebamo usuditi. Budimo hrabri, jer to je naša priroda. To je naša moć koja nas vodi, nikoga ne ugrožava, sve je u skladu, nitko ništa i nikoga ne posjeduje, a imamo sve.

Dobro jutro i dobar dan. Ovo dragi moji nije bio san. To je Istina, to je ona prava java. Ovo što sada živimo je nekakav san. PROBUDIMO SE !

Luka Merlin/Radio Merlin

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *