Duhovnost i mistika | Zdravlje

Refleksologija i stopalo

Kada se spomene refleksologija ili refleksoterapoija, kod većine ljudi, prvo što im padne na pamet je refleksotrerapija stopala. Od masaže stopala refleksoterapija se razlikuje po tome pri masaži stopala uzima u obzir i zone na stopalima koje su povezane s pojedinim dijelovima tijela. Također, pored uvodnog opuštanja stopala masažom, tretiranje zona na stopalima je na početku neugodno, bolno, a pravo olakšanje dolazi tek nakon tretmana.

Stopalo – refleksoterapija u zdravlju

Za ozbiljnije zdravstvene probleme jedna terapija sastoji se od najmanje 10-15 tertmana koji se izvde svaki drugi dan. Dan pauze između tretmana služi da se organizam očisti od oslobođenog stresa koji je potiskivan u refleksološke zone najčešće godinama.

Refleksoterapija, naizgled kao obična masaža stopala

Refleksoterapija, naizgled kao obična masaža stopala

Popularnost refleksoterapija stopala „zahvaljuje“ zbog nekoliko svojih odlika. Pojanpirje jer je stopalo dio tijela koji je jako izložen stresu. „Daleko od očiju“ stoplala nose cijelu težinu tijela. Tvrde podloge u urbaniziranim naseljima, cipele, poslovi koji posebno opterećuju stopalo zanačajan su izvor fizičkog stresa. Na psihičkoj razini stopala su dio tijela koji nakuplja stres vezan za materijalne probleme, strah za egzistenciju, doživljaje „kretanja naprijed“ ili „bježanja“ u bilo kojem vidu. U šali bi mogli reći da su stopala „podrum“ našeg bića. Tako da u njega „trpamo“ sve ono što neznamo što bi s tim. Da se u stopala „taloži“ kad nam je „previše“ nečeg.

Uz stresove vezane neposredno za stopala, na njima se nalaze zone koje predstavljaju sve unutarnje organe i dijelove tijela. Tijelo štiti organe tako da stres povezan s organima deponira u zone stoplala ili druge refleksološke sutave kao što su šake ili uške.

Tretiranje stopala dio je uistinu velike obitelji metoda koji se temelje na refleksološkom principu. Refleksologija je zanaost koja proučava odnose i veze između dijelova i cjeline, povezanosti nutrine i vanjštine i korištenje tih veza za ponovno uspostavljanje ravnoteže – sklada. Kada se obnovi sklad, npr. U ljudskom oranizmu, preću se samoiscjelujući procesi. Zbog takovog pristupa jedna od jačih „strana“ u terapiji je da se takivm pristupima možete uspješno nositi s sindormima, kroniičnim problemima i zdravstvenim problemima kada postoji simptom a nemože se dijegnosticirati uzrok.

Osim na tjelesnoj razini, većina metoda koja se bavi bioenergijom, Chi/Ki-jem, pranom također spada u obitelj refleksologije. Dvije su glavne grane makro i mikro reflekološki sustavi.

Makro sustaviTočke koje tretira refleksterapeut

Makro sustavi su akupunktura/akupresura, iscjelivanje bioenerijom, pranom, iscjeljivanje čakrama. Ovi sutavi tretiraju točke ili zone na cijelom tijelu, djelujući poredno preko refleksa na cijelo tijelo… čak i „neštoviše od tijela“ ako se uzme aura oko tijela. Njihov princip mogao bi se sažeti u ovih par rečenica:

“Kako unutra, tako i vani”
“Kako gore, tako i dole”
“Kako na Nebu, tako i na Zemlji”

Mikro sustavi

Mikro reflekološki sustavi, za razliku, tretiraju samo dio, a diejluju na cijelo tijelo. Npr. Stopalo, šake, uške… no ima ih puno više. Šarenica u oku, jezik, zubi, nos, lice… sve zajedno popisano je 22 mikoreflekološka sustava.

Oni su njačešće dio tradicionalnih medicinskih sutava i imaju trediciju od više tisuća godina primjene.

Tradicija stara 6000 godina

Za refleksologiju stopala smatra se da ima tradicuju od 6000 godina. Prvi crteži nađeni su u egipatskim priramidama. Slićne satrosti su i „karte zona“ iz indije. Također i u skopu traidcionalne kineske medicine možemo naći tretiranje stopala na ovaj način.

Unitarnji organi i stopalo Ta drevna znanja prvo su prenesena u Europu, ponaprije u Ujedinjeno kraljestvo, a postoje zapisi iz francuskih izvora. Kasnije se znanje prenjelo u Sjedinjene američke države, a onda po cijelom svijetu.

Danas postoje brojene škole reflekosterapije stopla koje bi mogli svrtati u par smjerova. „Engelska“ smjer ne koristi ulje pri tretiranju. Radi se „na suho“, naglašeno je točkasto tretiranje zona, ili u strukovnom žargonu „štopanje“.

Drugi smjer, više zastupljen u SAD koristi ulje pri tretiranju, i duže, klizajuće, pokrete…

Treći, koji svoje korjene ima u tredicionalnoj kineskoj medicini, koristi štapiće za tretiranje zona na stopalu… ponekad su šapići drveni,a neki su kameni ili od kristala. No tom tragu razvijena je posebna kombinacija kistaloterapije i tretiranje zona.

Četvrti uz sve predhone bavi i cirkulacijom limfe, što je jako izražen problem u nogama, a posebice stopalima.

Ja u svom radu primjenjujem sve četiri varijante, ovisno o problemu.

Anatomija reflekoloških zona na stopalu

refleksologija i stopaloLjudski neurološki sustav je „topološki“ organiziran. Što znači da u leđnoj moždini nervna vlakna iz jednog dijela tijela uvijek su na jednom mjestu. Na vrhu leđne moždine, a posebice u nižim dijelovima mozga te neurološke veze oblikuju „homunkuluse“, ili „čovječuljke“. Taj obrazac se ponavlja i u višim dijelovima mozga, što omogućuje mozgu da zna na kom dijelu tijela se događaju podražaji, ili koje dijelove tijela treba pokrenuti. Vrlo slićan pricip je i refleksoloških sustava.

Po „vertikali“ cijelo tijelo podijeljeno je na deset zona. One su refleksološki predstavljene na stopalu. Kako neki učiteli vole slikovito reći, zone su poslagane jedna preko druge kao kad slažete odjeću u kofer!

Horizontalno najvažniji orijentiri su tri linije: Linija ošita, linija struka i linija kukova.

Kad se sve skupa složi na stopalu je prdstavljen „čovječuljak“ koji leži na leđina s skvrčenim nogama.

Dijagnostika

Osnovna dijagnostička metoda je otkrivanje aktivnih zona koje na pristisak specifično bole. Uz ovu vrst dijagostike, često se koristi radiestezija ili manualno testiranje mišića (applied kinesiology).

Važno je za napomenuti, da zone znaju biti aktivne (bolne) i prije nego se u organiznu razvije patološko stanje.

Stoga se nemože pomoću tretiranja stopala sa sigrnošću utvrđivati bolesti! No, aktivna refleksološka zona je znak za uzbunu. Govori o preopterećenosti stresom pojedinog dijela tijela. Ako se trend gomilana strasa nastavi, samo je pitanje vremena kada se se subklinčki problem dovoljno pogoršati da postane bolest.