Pogled pun ljubavi koji može i treba posramiti čovjeka

Ovo je naša “Content Managerica”, “snagatorica”, “učiteljica” Shanaya Dona –  Zlatna retriverica (eng. retrive = povratiti, izvaditi, donijeti, ponovo dobiti, nadoknaditi, oporaviti se). Danas se radujem njenom 8. rođendanu,  vjerovatno prvom – sretnom.

Udomljena je prije pola godine preko udruge Indigo. Bila je izbačena jer je oboljela od tumora i ostarila a kao takva postala nerentabilna za obitelj u kojoj je živjela prije, a koja je do tada debelo profitirala od njene rasne mladunčadi.

Služila im je za rasplod i živjela neadekvatnim životom za psa.

Kada sam ju došla posjetiti vidjelo se – ona je znala je da sam došla radi nje, i odlučila je da ju povedem kući :). Došla je prije 6 mjeseci s još svježim ranama od operacije. Nismo znali kakav će biti daljni tijek njene bolesti, niti kako će se  prilagoditi na novi dom i ukućane.

Sva uplašena (bila je zlostavljana od ljudi) i bolesna prvih mjesec dana se stalno izolirala i skrivala, spavala u najmračnijem hodniku novog doma, u strahu i nevjerici da smije ući među nas- ljude i u sve prostorije slobodno.

Ta predivna duša dočekana je s ljubavi, mirom i radosti, jer – a u to sam ovoga puta ja bila sigurna, ona to jest. Upravo ljubavlju, strpljenjem, vitamimima i intenzivnim Reiki tretmananima koje je s radosti prihvaćala pomogla sam u oporavku i uspjela zaustaviti zloćudnu bolest, što nam je i vet potvrdio.  U tom sam trenutku mislim i sama postala moja  “zlatna retrivija”.

Naša Shanaya Dona je svakim danom postajala sve slobodnija i opuštenija. Vjeruje i otvorena je prema ljudima (unatoč svemu što je proživjela), djeci, drugim psima, pa čak i macama.  Njena predivna, blaga, nježna i mudra narav danas dolazi do izražaja u svojoj punini.  Vitalna je i vrckava toliko da nam često ne vjeruju u njene godine.

Ljubav koja treba posramiti čovjeka

Vjerujem da bi mnogi ljudi od nje imali što naučiti… i iz njenog života i prošlosti – iz njenog ponašanja i karaktera. Sama sam nebrojeno puta ostala zatečena i u preispitivanju sebe. Pomislila sam koliki bi se pred ovakvom predivnom i snažnom dušom, PSOM, mogli i trebali makar tiho posramiti svojih svakodnevnih reakcija i izbora.

Pogled joj je uvjek ispunjen ljubavi, a vrckavo slobodoljubiva i samouvjerena pristupa svima toplo, radosno, nježno, nenametljivo, suosjećajno i mudro. Brižno nadgleda i pomaže kad smo bolesni i umorni, suosjeća.

Slavim ju jer uvjek slavim i veličam život.

Slavim ju jer sam zahvalna tom divnom plemenitom biću jer mi ga je oplemenila, bezbroj puta me razveselila i otvorila srce.

Slavim ju i radi onih nekih duša… koje se olako predaju ili lako izdaju, onih koje se često dosađuju, koje žive bez motivacije, radosti davanja i primanja samozadvoljni svojom veličinom u nekoj ljenoj ili slijepoj zoni komfora navodne ljudskosti. Radi onih koji su grubi, vulgarni, agresivni, egoistični,… koji neodgovorno napuštaju, zapostavljaju, zlostavljaju i koji NIKAD nebi udomili starog i/ili bolesnog psa.

Mi dvije smo “kliknule” i vjerujemo si od prvog dana!  Tako je sve jasno i jednostavno – povrati, izvadi se, donesi, ponovo dobi, nadoknadi, oporavi se…  ali samo snagom ljubavi!

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *