Zdravlje

Naučite osnove makrobiotike i postignite zdravlje i dugovječnost

Makrobiotika je način života koji se uklapa u najširu perspektivu. Doslovno prevedeno, macro je grčka riječ za “veliki” ili “dug”, a bios je riječ za “život”. Ovaj izraz je prvi put upotrijebljen u Hipokratovim djelima.

U eseju Vrste zraka, vode i tla otac zapadne medicine uvodi tu riječ da bi opisao grupu mladih ljudi koji su zdravi i relativno dugovječni.

Drugi klasični pisci, uključujući Heroda i Aristotela, također su koristili termin makrobiotika.

Ta je koncepcija dobila značenje “živjeti u skladu s prirodom, hraniti se jednostavno i uravnoteženo i dočekati starost, vodeći aktivan život”.

Makrobiotika se dovodila u vezu i s Etiopljanima, za koje se tvrdilo da žive 120 godina pa i duže, s biblijskim ocima i kineskim mudracima.

Godine 1797. njemački liječnik i filozof Christoph W. Hufeland napisao je znamenitu knjigu o ishrani i zdravlju pod naslovom Makrobiotika ili umijeće produžetka života.

Makrobiotika kroz povijest

Na Bliskom i Dalekom istoku duh makrobiotike usmjeravao je i oblikovao cijele civilizacije.

Zdrav razum u pitanjima prehrane i principi prirodnog liječenja sadržani su u svim važnim religijskim knjigama i epovima.

U Aziji su nastajali kulturni pokreti koji su veličali blagodati tradicionalne prehrane i upozoravali da se ne širi umjetna hrana.

Krajem 19. i početkom 20. stoljeća, makrobiotika je doživjela preporod, i to najprije u Japanu.

Dvojica prosvjetitelja, doktor medicine Sagen Ishitsuka i Yukikazu Sakurazawa izliječili su se od ozbiljnih bolesti.

Prešli su s modernog, rafiniranog kulinarstva, koje se tada širilo po Japanu, na jednostavnu prehranu od tamne riže, miso juhe, algi i drugih tradicionalnih namirnica.

Vrativši svoje zdravlje, tradicionalnu su istočnjačku medicinu i filozofiju povezali s holističkim perspektivama u modernoj znanosti.

Kada je Sakurazava dvadesetih godina  došao u Pariz, uzeo je pseudonim Georges Ohsawa, a svoje učenje nazvao je makrobiotikom.

 

Nije samo prehrana, već način života

Makrobiotika je danas jedinstvena sinteza istočnih i zapadnih utjecaja.

Ona je način života koji se uklapa u najširu moguću perspektivu i u beskonačni poredak u svemiru.

Prakticiranje makrobiotike je razumijevanje tog poretka i njegova praktična primjena na životni stil.

To uključuje izbor, pripremanje i način uzimanja hrane, kao i orijentaciju svijesti.

Makrobiotika ne nudi određenu dijetu namijenjenu svakome, nego dijetetski princip koji uzima u obzir različite klimatske i zemljopisne uvjete, različitu životnu dob, spol i razinu aktivnosti.

Ona uključuje i promjenljive osobne potrebe.

Makrobiotika ujedno obuhvaća raznovrsnost i bogatstvo svih kultura i tradicija na svijetu, obnovu zdravlja, viziju za preporod svijeta i kompas koji pokazuje put ka slobodi i trajnom miru.

 

Osnovni princip – odnos Jina i Janga

Tradicionalno istočnjačko shvaćanje je da se u prirodi sve nalazi pod utjecajem Jina i Janga.

Kada promatramo godišnja doba, primijetit ćemo da je ljeto Jang, zbog toga što je veoma toplo, sunčano i jarkih boja, s obiljem lišća i cvijeća.

Zima je naprotiv Jin, budući da su dani hladniji, mračniji. Ona predstavlja doba godine kada se živa bića zatvaraju u sebe i prezimljuju.

Proljeće i jesen su prijelazni periodi ova dva suprotna spola, koji se izmjenjuju u neprekidnom ciklusu.

Izmjena dana i noći predstavlja sličan primjer.

Biljno i životinjsko carstvo također pružaju primjer Jina i Janga.

Životinje su aktivne i toplokrvne – love, lete, skaču, laju i zuje. Za njih su karakteristične Jang aktivnosti.

Biljke su hladne, nečujne i nepokretne, odnosno one su u većem stupnju Jin.

Gledajući ljudsku vrstu, primjećujemo da su muškarci u većem stupnju Jang, što znači da su aktivniji, agresivniji i otvoreniji i da je njihovo tijelo čvršće i snažnije.

Žene su u većem stupnju Jin, što znači da u njihovom ponašanju ima više blagosti i nježnosti i da su njihova tijela mekša i osjetljivija.

Kao zaključak, u suvremenom svijetu razumijevanje Jina i Janga može se koristiti za rješavanje problema u raznim područjima, od poljoprivrede do tehnologije.

Osnovno razumijevanje Jina i Janga je poput prizme koja nam svojim načinom prelamanja viđenog omogućava da prepoznajemo različite svrhe i značenja.

Kada ljudi jednom budu potpuno ovladali ovom metodom, njihovo razumijevanje upotrebe i svrhe svega što nam priroda nudi umnožit će se stostruko.

Kasifikacija Jin i Jang namirnica

Krajnje Jang namirnice 

Uglavnom sve namirnice životinjskog podrijetla, osim mliječnih proizvoda.
Umjerene Jang namirnice

INTEGRALNE ŽITARICE – ječam, tamna riža, heljda, kukuruz, proso, zob, raž, pšenica, kruh, kukuruzno brašno, kuskus, pšenične kokice, rezanci, zobeno brašno, tjestenina, slatka riža.

SJEMENKE I ORAŠASTI PLODOVI: badem, lješnjak, orah, kikiriki, pekan, sjemenke maka, bundeve, tikve i suncokreta.

GRAH I BILJNI PROTEINI: azuki grah, crni grah, slanutak, leća, lima grah, soja, pinto grah, grašak, tempeh, tofu, sejtan.

ALGE: agar-agar, arame, dulse, hijiki, irska mahovina, kombu, mekabu, nori, wakame.
Krajnje Jin namirnice 

VOĆE I ORAŠASTI PLODOVI TROPSKOG PORIJEKLA: banane, brazilski orah, kasu, kokos, smokve, grejp, lješnjak, kiwi, mango, naranča, papaja, pistacije.

MLIJEČNI PROIZVODI: maslac, sir, vrhnje, sladoled, mlijeko, jogurt.

ZASLAĐIVAČI: kukuruzni sirup, čokolada, med, melasa, saharin, šećer.
Umjerene Jin namirnice 

POVRĆE – KORIJENJE: čičak, mrkva, karfiol, rotkve, bijela rotkva, luk, pastrnjak, buča, rotkvice, švedska repa, mahune, repa, žir, ljutić, bijeli orah, hokaido, itd.

ZELENO POVRĆE: prokulice (kelj pupčar), kupus, stabljika mrkve, celer, kineski kupus, vlasac, kelj, krastavac, stabljike bijele rotkve (dajkona), endivija, poriluk, zelena salata, stabljike gorušice, peršin, grašak, ljutika, švicarska artičoka, stabljika repe, potočarka.

VOĆE: (svježe i sušeno), jabuke, marelice, borovnica, dinja, trešnje, kesten, grožđe, breskve, šljive, jagode, maline, lubenica.

ZASLAĐIVAČI: slad od ječma, voćni sok, javorov sirup, rižin sirup.

Izvor

Save