Mandala, krug koji simbolizira cjelovitost osobe i u današnjoj psihologiji

Mandala je simbol i instrument prirodne energije unutar nas, daje stabilnost i vuče nas dalje od sebe kako bi postali viša cjelina, potpuniji, onaj tko  zapravo jesmo. Mandala koju smo  stvorili nas simbolizira: naše tijelo, naše psihičko stanje, naše mjesto u svijetu. Mandale unutar svog kružnog oblika sadrže suštinu svemira, godišnjh doba i ciklusa prirode. Mandale objašnjavaju ogromne misterije ljudskog života na skali koja se danas može shvatiti zahvaljujući psiholozima. Mandala može doprinjeti ozdravljenju i cjelovitosti u našem životu. Evo zašto je tako.

Mandala je doslovce krug  koji odražava cjelovitost osobe koja ju stvara, kažu znanstvenici. Prema Carl Jung-u “mandala je psihološki izraz ukupnosti jastva”.  Jung, švicarski psihijatar,  koji je otkrio  značaj mandale putem vlastitog unutarnjeg rada a mnogi su znanstvenici kasnije potvrdili i doradili njegovo otkriće.

“Skicirao sam svako jutro u bilježnicu male kružne crteže (mandale) koji kao da odgovaraju mom unutarnjem stanju u tom trenutku. Uz pomoć ovih crteža sam mogao promatrati svoje psihičke transformacije iz dana u dan … Moje mandale su bile kriptogrami … u kojima sam vidio sebe, svoje biće aktivno na radu. ” ( Jung, 1965g).

mandala

Kako može biti da kružni crtež simbolizira cjelovitost osobe? Postoji li neka jedinstvena kvaliteta u krugovima koji ih čine važnim u psihologiji ljudskog bića?

Znamo da su krugovi simbolika ideje i cjelovitosti među mnogim tradicionalnim narodima.  Zašto bi moderni ljudi današnjice osjećali potrebu crtati krugove i stvarati mandale?  Ovo je pregled istraživanja u psihologiji razvoja dijece i  sugerira da su krugovi  dio temeljnog, dio strukture osobnog identiteta.

Krugovi i samorazvoj

Istraživanja s djecom su pokazala da smo rođeni sa željom da gledamo na krugove. Dojenčad  stara manje od tjedan dana  vole radije  gledati na zakrivljene linije (kada mi se pruži  izbor između ravnih i zakrivljenih). Bebe od tri mjeseca ili čak i mlađe redovito izabiru  gledati  jednostavne i cjelovite oblike, kao što su krugovi, a ne komplicirane oblike  ispremiješane raznim oblicima i djelovima. Utvrđeno je da dvomjesečna beba  može ukazati na razliku između krugova s obrascima koji sugeriraju lice i krugova s kodiranim uzorakom (Goren, Sarty, i Wu, 1975). Smatra se da su te sposobnosti potrebe  podražaja i  pomoć bebama da uspostave vezu sa svojim roditeljima i njegovateljima.

Sposobnost da se prepoznaju krugovi usađena je i u naš  vizualni aparat. Istraživači su otkrili da  naše oči omogućavaju vizualni ulaz u obrascima i prije prenošenja percepcije u mozgu (Horowitz, 1983). Prema “Gestalt Psihologie”, jednostavni, zatvoreni oblici, kao što je krug, brže  se uočavaju se i priznaju kao smisleniji (Kohler, 1992). Zbog toga krugovi iskaču iz zbunjujuće mase slučajnih vizualnih ulaza i priznaju se kao nešto poznato, vrlo blisko.

Krugovi su registrirani od strane oka  direktno u vizualnom korteksu bez obrade (Horowitz, 1983). Budući krugovi izgledaju isto (svejedno je kako ih promatramo; desno i ljijevo gore i dolje) mozak ne mora učiniti dodatnu obradu kako bi prepoznao krug kao što to radi nakon što je utvrdio kvadrat ili neki drugi oblik koji je okrenut prema van. Ova jednostavnost prepoznavanja daje krugu prednost nad drugim oblicima koji se natječu za našu punu pozornost.

Kužni oblik oka znači da naša vizualna informacija doslovce dolazi kroz krug. Oblik očne jabučice utvrdi  raspored  i šipke, čunjeva, kvadrata ali stanica u oku koja prima i registrira svjetlost, je kružna. Ono što vidimo u svakom trenutku sastoji od središnjeg područja u oštrom fokusu  (uz izuzetak slijepe osobe kod koje živčani putovi zaobilaze očnu jabučicu) i rubnog područja koje slabi do granica vida. Budući da je očna jabučica  okrugla, ukupna površina vida  odnosno vidnog polja je kružna.

James Gibson (1986) sugerira da  kružno vidno polje igra važnu ulogu u razvoju  osobnih osjećaja koji  počinju u vrlo ranom djetinjstvu. Uz ono što dijete može vidjeti svom vidnom polju, kroz vid razvija i jednostavnu svijest o sebi kao sveprisutnu. Bebin nos je bebi stalni, nepromjenjiv objekt u njenom vidnom polju. Bebine ruke, noge i tijelo se mijenjaju u izgledu kako se pomiče. Međutim, s iskustvom, beba ih može prepoznati, također, kao i svoj nos, ono što je oduvijek tu.

Koordinirajući ono što  vidi u kružnom vidnom polju beba stvara osjećaj sebe kao fizičkog bića. Ovaj rudimentarni osjećaj sebe kao objekta biva rafiniran kroz iskustvo i sazrijevanje. Osjećaj da imamo svoje “ja” koji živi u glavi  vjerojatno je posljedica istih vizualnih informacija, uokvirenih  u kružnom području vida kažu psiholozi. Čini se logičnim da se tako dobiva osnovni osjećaj sebe, naša osnovna slika o sebi,  na koju se pozivamo često bez  svjesti da to zapravo činimo. Budući da je vidno polje kružno, krugovi su postali povezani s ovim osnovnim vizualnim doživljajem našeg fizičkog sebstva.

Dječja umjetnost i dječja mandala

Krugovi se rano pojavljuju u dječjoj umjetnosti. Izražavanje počinje rano i slučajnim škrabotinama tvrdi  Kellogg (1967). Dokumentirao  je napredak djece od  „takve škrabotine“.  Do dobi od tri godine djeca već crtatju krugove precizno i dodjeljuju im smisao i značenje. Bez ikakve poduke od strane odraslih spontano stvaraju zračenja sunca, cvijeća (mandala),  ljude s rukama i nogama prikazuju ističući velike  kružne glave koje nemaju puno sličnosti s ljudskim tijelom obzirom na naše perspektive.

Odvojite trenutak  vremena i testirajte to sami. Pogledajte svoje tijelo i skicirajte, doći će te do zaključka da su dječji crteži iznenađujuće točni. Ako vam se to čini preteškim započnite s bojanjem mandale koju možete preuzeti ovdje ili na kraju teksta.

Dok su djetetove vještine crtanja u razvoju,  oni razvijaju osjećaj za sebe kao sredstvo djelovanja, prestaju biti  pasivni primatelj tuđih radnji. Samosvijest  ujedinjuje osjećaj, volju i razmišljanje a javlja u dobi od tri godine  kada djeca prestanu  govoriti o sebi u trećem licu i počinju izgovarati „ja“ ( Kagan, 1981). To odražava važnost kruga u otkriću sebe kao osobe, kao pojedinca.

To sugerira da crtanje je krugova sastavni dio postupka sazrijevanja. Crtanje mandale čak može biti potrebno za psihološki zrazvoj (samosvijest).

Mandala – matična baza za zdrav psihički i fizički razvoj

Od trenutka rođenja krug je povezan sa zdravim psihičkom i fizičkim razvojem. Crtanje mandale potiče  naše prirodne sklonosti crtanja  krugova i podsjeća  na neke od naših najranijih iskustava koje smo zanemarili ili zaboravili. Krugovi podsjećaju na temeljnu činjenicu postojanja, te da smo svjesni našeg primarnog identiteta, kao  fizička bića koja zauzimaju neki  prostor.

Kad mi odrasli crtamo krugove, mi oživljavamo otkrića. Kao rastemo i razvijamo se stvaramo  sve više složene  i komplicirane ideje o tome tko smo. Kod djece je to jednostavno.  Stvaranje kružne mandale je put natrag u esenciju našeg bića, našu samosvijest. Mandala će tako osigurati most između ranijih vlastitih slika i našeg sadašnjeg iskustva sebe. Mandalom stvaramo funkciju, neku vrste matične baze.

Crtanje mandale nam pomaže i psihički. Krug je umirujuć „kamen“ u cjeloživotnom procesu rasta i promjene. Stvaranje ili bojanje mandale pomaže nam da se orijentiramo, integriramo s novim informacijama o sebi, i ponovno oblikujemo naš identitet. To je nastavak procesa koji započinje u dječjoj dobi.

Psihološki poredak koji stvamo crtanjm kružne mandale je važan jer proteže jako „prema van“ ,  pomaže u orjentaciji, da s lakoćom ovladavamo trenutnom životnom situacijom. Stimulira misli, pomaže u pronalaženju našeg mjesta u ogromnoj mreži odnosa; u našem obiteljskom krugu, krugu prijatelja ali i poslovnom… Proširuje osjećaj bliskosti s osobama, posebno onima koje nisu u dometu našeg vida.

Carl Jung istraživao  je i psihološki smisao mandale. Vidio je mandalu kao simbol unutarnjg procesa  s kojim pojedinci rastu i ispunjavanju svoj potencijal  i potrebu za cjelovitošću. Kod pacijenata uočio je prirodni proces riješavanja unutarnjeg sukoba, te veću staloženost.

Prema Jungu, moćno, generativno središte naše unutarnje stvarnosti je Jastvo. Ova točka fokusa u nama ne može se izravno prepoznati. Ostaje izvan svijesti, u nesvjesnom, a ipak je uzorak  i vodi naš psihološki razvoj tijekom cijelog života. Jastvo je pravo središte osobnosti, ali mi smo puno više upoznati s egom, onim što znamo kao “ja”. Ego  nam se čini  od ključne važnosti, jer mi ga možemo spoznati izravno s našeg svjesnog uma.

Kvaliteta vašeg svjesnog postojanja, nivo energije, osjećaj sklada ili nesklada, smisao života, u velikoj mejeri određeno je vezom između ega i jastva. Kada su ego i Jastvo  u harmoniji, oslobađate se energije koja sputava kreativno razmišljanje, strah i brigu.

Jastvo postoji od početka života i vodi razvoj našeg ega. Ego se razvija u matrici Jastva, pa čak i nakon  odvajanja. Baš kao dijete, kad počnete govoriti o sebi kao “ja” –  vaš ego ostaje povezan s Jastvom (Edinger, 1987).

Ponekad promjena ishrane potakne promjenu ega,  kad vaš ego” zaglavi” u uzorak koji nije u skladu sa njegovim istinskim karakterom.  I to može biti teško, možete to doživjeti kao katastrofu, jer je  ego već jako otporan na promjene. Intervencija Jastva u vašem životu može se činiti kao djelovanje neke više sile. I doista, Jung smatra Jastvo  kao sliku Božju u svakome od nas.

U takvim trenucima osjećamo potrebu da izradimo mandalu. Jung je utvrdio da: “Mandalu stvaramo u situacijama psihičke konfuzije i zbunjenosti” (Jung, 1973). Ljudi koji imaju vrlo malo treninga u umjetnosti iznenada se  nađu u crtanju i slikanju mandale. Instinktivno se obratiti   mandali koja  sadržava osobno iskustvo, znači otvoriti se Jastvu, vodstvu  ili čuti Božji glas u nama.

Preuzmite i obojite mandalu “Srce”

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

2 Comments

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *