Zanimljivosti | Zdravlje

Kanabis – priroda i zdravlje u ravnoteži

Kanabis i njegovi jedinstveni kemijski spojevi proizvedeni u biljci, pod nazivom kanabinoidi, u središtu su jednog od najuzbudljivijih (i nepriznatih) dešavanja i otkrića moderne znanosti, posebno u molekularnoj biologiji, medicinskoj primjeni i genetici.


Upravo su istraživanja o djelovanju marihuane izravno dovela do otkrića molekularnog signalnog sustava u ljudskom mozgu i tijelu – tzv. endokanabinoidnog sustava receptora – odnosno sustava signalizacije u mozgu; načina na koji živčane stanice komuniciraju, a koji pomoću endokanabinoida igraju važnu ulogu u reguliranju širokog spektra fizioloških procesa.

Počevši od majčinog mlijeka koje sadrži obilje endokanabinoida, preko razvoja mozga, mišića i kostiju, do kontroliranja imuniteta i funkcija poput gladi, sna, upala, stresa, krvnog tlaka, tjelesne temperature, metabolizma glukoze, gustoće kostiju, funkcija crijeva, reproduktivne plodnosti, cirkadijskih ritmova, raspoloženja i još mnogo toga.

Očekivana globalna Legalizacija kanabisa zapravo predstavlja ‘legalizaciju’ osnovnih molekula pomoću kojih živimo i koji se nalaze u našem organizmu, od majčine utrobe. Njihov nedostatak, tj. manje lučenje najčešće znači i bolest.

Kod svih oboljelih od raka je uočen veliki manjak endokanabinoida i njihovih receptora, posebno u napadnutim organima.
Jednostavnim unosom fitokanabinoida, tj. koncentriranog ulja od cvjetova kanabisa s visokim% THC-a, uzrokuje se povećenje broja receptora preko kojih kanabinoidi djeluju na stanice raka onemogućavajući im reprodukciju, prijenos genetskog materijala na zdrave stanice i uzroku smrt stanica raka – apoptoza, ne oštećujući pritom zdrave stanice.

Receptori

Receptori su mali proteini ugrađeni u membrane svih stanica, uključujući neurone, i kada se specifični molekule na njih vežu, pristajući jedno u drugo kao komadići slagalice, pojavljuju se promjene u stanici. Neki receptori imaju pore ili kanale ispunjene vodom koji omogućavaju ionima da prijeđu u stanice ili izađu iz njih.

Ove vrste receptora rade na principu promjene relativnog napona unutar i izvan stanice. Drugi receptori nemaju takve kanale, ali su spojeni na specijalizirane G proteine. Oni predstavljaju veliku obitelj koja pokreće cijeli niz biokemijskih signalnih kaskada unutar stanice, što često rezultira promjenama u ionskim kanalima.

Studija provedena 1988. na Medicinskom fakultetu Sveučilišta St. Luis utvrdila je da mozak sisavaca ima obilje stanica receptora, specijaliziranih molekula proteina ugrađenih u stanične membrane, koji farmakološki reagiraju spojeve iz kanabisa.

Alin C. Howlet i njene kolege sa Sveučilišta St. Luis pričvrstili su radioaktivnu oznaku na kemijski derivat THC-a i pratili kuda to spoj u mozgu štakora odlazi.
Otkrili su da se veže na ono što će se zvati kanabinoidne receptor, poznatiji kao CB1. Na temelju tog nalaza kloniran je CB1 receptor.

Važnost CB1 u djelovanju THC-a dokazana je od strane dvoje znanstvenika koji su neovisno jedan od drugog došli do istog otkrića, kada su uzgojili miševe koji nisu imali ovaj receptor. Oba su znanstvenika otkrila da THC nije imao gotovo nikakav učinak kada se primjenjuje kod takvih miševa: spoj se nije imao na što vezati i stoga nije moglo pokrenuti bilo kakvu aktivnost.

Otkriven je i drugi kanabinoidne receptor – CB2 – no on djeluje samo izvan mozga i leđne moždine i uključen je u imunološki sustav.

Plus500

Istražujući dalje CB1, znanstvenici su uvidjeli da su oni među najzastupljenijim receptorima vezanim na G proteine ​​u mozgu. Njihova najveća gustoća nalazi u moždanoj kori, hipokampusu, hipotalamusu, malom mozgu, bazalnim ganglijama, moždanom deblu, leđnoj moždini i amigdali.

Ovakva raspodjela objašnjava različite učinke marihuane, njena psihoaktivna snaga proizlazi iz njezina djelovanja u moždanoj kori, kao i medicinska.

Slabljenje pamćenja je ukorijenjeno u hipokampusu, strukturi bitnoj za formiranje memorije. Ona također izaziva motorne disfunkcije, djelujući na centre za kontrolu kretanja u mozgu. Djelovanjem u moždanom deblu i leđnoj moždini dovodi do smanjenja boli, a moždano deblo kontrolira i refleks povraćanja.

Hipotalamus je uključen u apetit, a amigdala u emocionalnim reakcijama. Marihuana očito ima toliko učinka jer djeluje svuda u tijelu.

Čini se da su CB1 receptori prisutni kod svih vrsta kralježnjaka, što sugerira da sustavi koji koriste marihuanu iz vlastitog mozga postoje već oko 500 milijuna godina.

Tijekom tog vremena endokanabinoida su prilagođeni kako bi služili brojnim, često suptilnim funkcijama. Između ostalog, rezultati raznih studija dokazuju da su endokanabinoida važni u eliminaciji loših osjećanja i bolova izazvanih podsjećanjem na prošla iskustava.

Otkrića ukazuju da je neuobičajeno niski broj kanabinoidnih receptora ili neispravno oslobađanje endogenih kanabinoida uključeno u posttraumatski stresni poremećaj, fobiju i neke oblike kroničnih bolova.

Plus500

Dakle, naučili smo da oni ne utječu na razvoj straha, ali utječu na zaboravljanje straha, ne mijenjaju sposobnost hranjenja, ali utječu na želju za hranom. To nije ni izbliza sve, zapravo, endokanabinoidni sustav se sve više proučava, pa je primjerice otkriveno i da embrij u razvoju ima rano izražene kanabinoidne receptore koji su osjetljivi na anandamid što se luči u maternici. Ova signalizacija je važna za regulaciju tempiranja embrionalne implantacije i prijemčivost maternice.

Dokazano je da kod miševa anandamid kontrolira vjerojatnost implantacije na zidu maternice. Kod ljudi vjerojatnost spontanog pobačaja povećava se ako je razina anandamida u maternici previsok ili prenizak.

Ovi rezultati pokazuju da uzimanje egzogenih kanabinoida, odnosno marihuane, može smanjiti vjerojatnost trudnoće kod žena s visokom razinom anandamida ali, s druge strane, marihuana može i povećati vjerojatnost za trudnoću kod žena čiji su razine anandamida preniski. U praksi osobe s viškom anandamida i nemaju potrebu i rijetko koriste marihuanu.

Priroda i zdravlje u ravnoteži

Dokazano je i da endokanabinoidni sustav ima ulogu kontroliranja metaboličkih funkcija poput skladištenja energije i transporta nutrijenata. Djeluje na perifernim tkivima poput adipocita (stanice kože u obliku masnoća koje skladište prekomjerne hranjive tvari koje organizam nije iskoristio), hepatocita (stanice jetre koje obavljaju niz ključnih funkcija za održavanje organizma u zdravom stanju), na gastrointestinalni trakt, skeletne mišiće i endokrini do gušterače.

Osim toga, djeluje na usklađivanje osjetljivosti na inzulin te igra ulogu kod dijabetesa, pretilosti, ateroskleroze i kardiovaskularnih poremećaja i stanja.

Ljudsko mlijeko je također bogato kanabinoidima koji igraju ulogu u učenju novorođenčeta kako jesti, stimulirajući proces sisanja. Novorođene bebe koje se doje dobivaju dozu kanabinoida koji aktiviraju glad te potiču rast i razvoj.

Kod slučajeva raka studije pokazuju da kanabinoidi i endokanabinoidni sustav igraju značajnu ulogu u inhibiciji proliferacije stanice raka i angiogeneze, smanjuju rast raka i širenje metastaza te izazivaju apoptozu. Zapažanja navode da postoji mogućnost da disregulacije endokanabinoidnog sustava uzrokuje rak, potičući fiziološke uvjete koji stanicama raka omogućuju da rastu i migriraju.

Endokanabinoidna signalizacija u dijelovima mozga povezana je sa složenom motorikom, kognicijom, učenjem i pamćenjem, regulacijom temperature i osjećaja boli kao i reguliranjem sna i budnosti.

Moduliranje aktivnosti endokanabinoidnog sustava obećava terapeutski učinak ne samo u ranije navedenim funkcijama već i u širokom rasponu različitih bolesti i patoloških stanja, između ostalog kod poremećaja raspoloženja i anksioznosti, poremećaja kretanja, poput Parkinsonove bolesti i Huntingtonove bolesti, neuropatskih bolova, multiple skleroze i ozljedama leđne moždine , raka, ateroskleroze, srčanog infarkta, moždanog udara, hipertenzije, glaukoma, pretilosti i osteoporoze.

Dokazi, pritom, ukazuju da endokanabinoida mogu funkcionirati kao neuromodulatori i imunomodulatori u imunološkom sustavu.

U svakom slučaju, ljudi imaju kanabinoidne receptore i endokanabinoida koji im savršeno odgovaraju, ali ukoliko oni zakažu tu na djelo stupa marihuana čiji kanabinoidi isto tako savršeno odgovaraju ljudskim kanabinoidnim receptorima, čime se naše zdravlje dovodi u ravnotežu. To je cijela tajna savršenog djelovanja ove najiskoristivije biljke na svijetu – konoplje.

Ona je biljni odgovor na ljudski endokanabinoidni sustav, i to ne samo jedan njezin sintetizirani dio, već cjelovita biljka jer više komponenti koje su prisutne u zdravoj hrani i biljkama podupiru jedna drugu u djelovanju, pri čemu dolazi do sinergistički pozitivnog djelovanja.

Istovremeno, komponente biljke mogu biti manje djelotvorne ili čak štetne ako se odvoje jedna od druge i izoliraju iz cjeline, ili ako se samo određena komponenta sintetizira.

Priroda se pobrinula da sve djeluje u skladu is razlogom poput ljudi s endokanabinoidnim sustavom i biljaka s kanabinoida koji im savršeno odgovaraju, a jedino proučavanjem ovog uzajamnog djelovanja može se doći do adekvatnog liječenja gotovo svake bolesti i stanja kod ljudi.

Izvor: www.irka.org.rs

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save