Atlasprofilax istina ili varka?

Poticaj za ovo istraživanje dala mi je knjiga „Oslobođenje“ koju je napisao René-Claudius Schümperli, objavljena u izdanju Editions à la Carte i to na različitim jezicima. Knjiga je kod čitatelja naišla i na pohvale i na kritike, ali i na potpuno odbijanje, a kod određenih liječnika proširena je i sumnja.

Oni nisu bili ni spremni ni voljni priznati da se u akademskom obrazovanju stoljećima nije vodilo računa o jednom elementu, temeljnom za ravnotežu čovjeka.
Da se ne radi o medicinskoj, nego o čistoj mehaničkoj metodi, Schümperlijevo je otkriće kod medicinara izazvalo iznenađenje i zbunjenost. A činjenica da je potreban samo jedan jedini tretman, samo je dodatno ojačala dvojbu. Je li riječ o šarlatanstvu ili epohalnom otkriću? U zraku je lebdjelo pitanje, a određeni novinari, djelomično pod utjecajem aktera zdravstvenoga sustava svoju su prosudbu, sukladno tomu, brzo donijeli.

Atlasprofilax istina ili varka?

Ali ipak se AtlasPROfilax® metoda danas dokazano nalazi na uspješnoj putanji, a rezultate potvrđuju mnogi ljudi kod kojih je ta tehnika imala pozitivan učinak.
Osim toga ne postoji ni jedan slučaj negativne reakcije na njezinu primjenu koji bi bio dokumentiran. Jer na kraju je želja za zdravljem i blagostanjem ipak najviši cilj u životu svakog čovjeka. A ako se pri tom – pod pretpostavkom da postoji sloboda izbora – ima pristup jednoj kako revolucionarnoj tako načelno dokazanoj metodi, tim bolje.

Čitateljicama i čitateljima je prepušteno da dalje razmišljaju o tome. Ili da donesu odluku, koja nakon čitanja ove knjige možda čak može dovesti do spoznaje ove materije.

Francis GEORGE-Perrin Novinar

Tema knjige Oslobođenje, koja je prevedena na više jezika je otkriće koje bi čovječanstvo trebalo osloboditi njegova uvjerenja o bolesti, patnjama, invalidnosti, degeneraciji i prijevremenoj smrti. Jedan mali isječak iz posebne biografije.

***

„Još u mom ranom djetinjstvu postavljene su smjernice koje su kasnije omogućile otkrića i spoznaje koje u pravom smislu riječi mijenjaju svijet.

Kako mi je majka često pričala, bio sam zdravo, milo i neproblematično dijete, sve dok u četvrtoj godini nisam doživio nezgodu.
Prilikom teškog pada desnom stranom lica na željezni prag vrata (ožiljak je i danas još vidljiv) prvi vratni kralješak, zvan atlas, pomaknuo se iz svog do tada «povoljno» iščašenog položaja u katastrofalno pogrešan položaj…..
Imao sam tešku mladost. Vrlo rano sam morao naučiti boriti se za preživljavanje.

U posljednjem tjednu obuke u švicarskoj vojsci za novake, ponovno sam doživio tešku nezgodu, velikom snagom sam udario glavom naprijed na tvrdo tlo. To je prouzročilo dodatno pogoršanje ionako već katastrofalnog položaja iščašenog atlasa.
Nakon teške nesreće za vrijeme služenja vojnoga roka morao sam podnositi bezbrojne medicinske mjere koje nisu ništa koristile.
Moje zdravstveno stanje naočigled se pogoršavalo.

Ono malo uvjerljivih iskustava koje sam do tada imao sa zdravstvom, izazvale su kod mene poprilične sumnje već uskoro nakon nezgode. Slutnja i sumnja da su stručnjaci zaposleni u raznim područjima zdravstva u mnogim stvarima u zabludi stoga se sve više pojačavala.
Godinama sam hodočastio od jednog do drugog liječnika, od jednog profesora doktora do drugog i konačno sam stavljen pod pritisak – ako ne budem surađivao i podvrgnuo se psihijatrijskom vještačenju, bit će mi oduzeta mirovina.
Stručnjaci, profesori doktori, liječnici i psihijatri bili su, naravno, potpuno složni u postavljanju dijagnoze.

Tijekom dugih godina patnje postupno sam sve jasnije spoznavao da ono što konvencionalna medicina, psihijatrija, farmaceutska industrija i druge grane „zdravstvene industrije“ mogu ponuditi čovječanstvu koje pati u većini slučajeva ne može biti ispravno!
Danas za to mogu iznijeti nepobitan dokaz.

„Nakon psihijatrijskog vještačenja poslali su me 1963. još jednom neurologu. Njegova je dijagnoza bila presudna za jednu stravičnu budućnost. Apsurdna je pretpostavka da su tegobe koje navodi pacijent i dalje posljedica kompresijske frakture trećeg vratnog kralješka, kako on tvrdi.

Bolovi i tegobe koje mi je pacijent pismeno opisao, prije se čine kao klasični primjer neurotske
smetnje. Jamačno da umješan psihijatar bez problema može pronaći kontakt s pacijentom, kako bi mu pokazao izlaz iz te slijepe ulice. Bolesnik je dovoljno inteligentan kako bi shvatio da se zaletio. Od 1995. godine živim s korektno pozicioniranim atlasom. Velika poboljšanja sam doživo praktičkiodmah,a za neka je potrebno nekoliko godina, …stoga valja biti strpljiv.

Proces regeneracije teče htio ja to ili ne i neovisno o tomu da li ga razumijem. Priroda je jača, jer zakonitosti koje počivaju u svakom čovjeku poznaju samo jedan cilj: živjeti, i to živjeti u harmoniji, zdravlju i ljepoti; dugo, veselo i sretno
živjeti; živjeti kao biti, jer biće je u svakom pogledu savršeno.“

Pitanje nasljeđivanja

Na temelju svojih praktičnih iskustava R.-C. Schümperli uspio je potvrditi: luksacija prvog vratnog kralješka je nasljedna, kao i njegovo ispravno pozicioniranje. Žena čiji je luksirani (iščašeni) atlas korigiran prije trudnoće može praktično biti sigurna da će na svijet donijeti dijete s korektno postavljenim atlasom, kako je to priroda predvidila; ono time može početi svoj život s najboljim pretpostavkama. Koliko god da to otkriće može zvučati nevjerojatno, činjenica jest da to može potkrijepiti i dokumentirati s puno
slučajeva iz prakse. Također je moguće terapiju izvesti i na maloj djeci, kako bi mogli rasti zdravi koliko je to moguće, ili vremešnim ljudima, kao što to ilustrira primjer jedne 93-godišnje dame.

ANALITIČKI PRISTUP JEDNOG OSTEOPATA


Školovan sam za liječnika opće prakse, no nisam dugo radio kao takav. Zanimao sam se i za homeopatiju, radio sam i akupunkturu prije nego što sam se posvetio osteopatiji. Kada sam čuo za AtlasPROfilax® tehniku, uspostavio sam kontakt s jednim Atlasspecijalistom.

Dogovorili smo susret i iskreno priznajem, u početku nisam bio baš uvjeren u to. Pročitao sam brošuru koju sam dobio te sam si postavio pitanje zašto je atlas toliko važan. Prisjetio sam se svog studija medicine. Postao sam svjestan da atlas predstavlja neku vrstu sklopke između kralježnice i lubanje. Mislio sam kako bi se ta sklopka između psihe i tijela
možda mogla bolje objasniti patološkim pristupom. Kada sam otišao atlasspecijalistu kako bi mi obavio korekturu atlasa, bio sam čvrsto uvjeren u to da nemam neki osobiti problem.

Ali četiri mjeseca nakon tretmana ustvrdio sam sljedeće: disao sam bolje i snažni mirisi nisu mi više toliko smetali kao ranije, kada su mi se u sjećanje urezali ponekad i duže od godinu dana; također nisam imao ni grlobolju, a ako se akutno i pojavila, ponovno je brzo i prošla. Dakle, rekao sam si da to mora imati nešto u sebi i htio sam to ispitati.

Pojedinim pacijentima, kod kojih su osteopatski i posturološki tretmani imali tek osrednji učinak, predložio sam tretman kod atlasspecijalista te sam im rekao: „Ništa vam ne mogu obećati, ali sam siguran da je tretman učinkovit, iako ne znam kada i kako će djelovanje nastupiti.“ Rekao sam to na temelju nekih svojih iskustava s grloboljom i drugih tegoba koje su prošle nakon korekture atlasa.

Odlučio sam se testirati AtlasPROfilax® metodu s dva aspekta. Prvo u djece s usporenim psihomotornim razvojem, problemima s disleksijom i drugim.

Djelotvornost korekture atlasa bilo je lako prepoznati. Kod djece s bronhijalnom astmom mogli smo konstatirati izrazito poboljšanje. Kod djece s poteškoćama u psihomotornom razvoju – području za koje se posebno zanimam i koje ću i dalje pratiti – također je došlo do znatnih promjena: roditelji i učitelji su ustvrdili da su djeca s teškoćama kod čitanja nakon četiri
mjeseca mogla bolje čitati, bolje se izražavati te da su govorila razgovjetnije.

Kod odraslih sam se skoncentrirao na pacijenta sa stresom i depresivnim stanjima. Posljedica korekture atlasa bila je da su ti ljudi ponovno stekli više samopouzdanja; mogli su se bolje opustiti i uspjeli su se distancirati od svojih problema, umjesto da se osjećaju njihovom žrtvom. Zacijelo, to nisu spektakularni uspjesi, ali ipak je to novi početak.

Kod posturološke terapije mogao sam pratiti vidljivo poboljšanje kod držanja tijela. Korektura atlasa uklonila je tobožnju različitu dužinu nogu, došlo je do poboljšanja kod skolioze, a na spektakularan način smanjila je slučajeve s halluxom valgusom (deformacija palca stopala), kojima više nije bila potrebna nikakva operacija.

Dragi naši čitatelji….o vama ovisi nastavak…akoste zainteresirani za daljnja pitanja pošaljite nam poruku na atlasprofilaxs@gmail.com

Izvor: PORILUK

 

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *