Duhovnost i mistika

Anđeli šalju poruke

Sadašnje vrijeme je vrijeme anđela. Iz većine izloga trgovina, suvenirnica, knjižara, galerija gledaju vas mala slatka lica što predstavljaju naše anđele čuvare.

Vrijeme anđela

Posebno u vrijeme Božića, ima ih na svakom koraku, ali i cijela godina često je u znaku anđela… Dekorateri većine izloga uz svečano ukrašene jelke rado postavljaju figurice božanskih krilatih glasnika. andjeli-govoreSusrećemo ih u poklon galerijama, parfumerijama, čak i u izlozima frizerskih salona!

Komentirajući to anđeosko čudo s nekolicinom poznatih, najviše me se dojmila jedna gospođa koja me upitala: “Znate zašto anđela ima toliko u posljednje vrijeme? Zato što ih očajno trebamo!” Uslijedila je razmjena mišljenja o sadašnjem trenutku i složile smo se oko toga da smo toliko uronili u materijalni svijet, a zanemarili duhovni da anđeli nemaju drugog izbora nego se javljati u bezbroj oblika. Svaka ta malena figurica kao da nam šapće: “Pogledaj me, sjeti se, i ti si duhovno biće, tvoje srce teži Bogu i duhovnom kao što ptica leti nŽeljka Tokić, Anđeli šalju porukeebu…”

Kad god sretnem anđele na svom putu, u bilo kojem obliku, uvijek čujem njihov poziv i sjetim se da sam duhovno biće, poželim porazgovarati s vlastitom Dušom i zaroniti u tišinu blaženstva i ispunjenosti… Onda me neki zvuk, osoba, poziv, brzo vrati u sadašnjost i okrene prema svakodnevnim problemima, gužvi, poslu i planovima. A ja se bavim anđelima! Oni su moja misija, moj posao i centar života! Koliko puno snage i koncentracije treba da ostanem u anđeoskoj svjetlosti i radosti, svakoga trenutka! Kako je tek ljudima koji ih slabije čuju, ne razgovaraju s njima, ne mole se? Sigurno je strašno teško…

Zato nam trebaju figurice, sličice, molitve – da nas podsjete na naše duhovne zaštitnike i vodiče. Trebaju nam jer često nemamo snage, nade, radosti, jer nas i pogled na sliku anđela može ispuniti toplinom i veseljem.

Iako figurice ponekad predstavljaju uspavane anđele, sličice znaju biti tamne ili tužne (jer anđele prikazujemo kakvi smo mi sami), mene uvijek najviše raduju slike starih baroknih majstora s kojih me gledaju buckasta krilata dječica i pozivaju na veselje. Zgodni su i mali zlaćani anđeli s instrumentima – oni sviraju i pjevaju u slavu Božju. Ukusi su različiti, ali vjerujem da figurice i slike trebaju odražavati kvalitetu i bit anđela – to su veselje, ispunjenost, blaženstvo, bezuvjetna ljubav…

Anđele je Bog stvorio iz ljubavi prema nama, ljudima. Zbog toga oni vrijedno i predano šire tu ljubav prema nama, ne tražeći ništa zauzvrat!

Vesele se kad smo mi sretni, brišu nam suze kad smo tužni, daju nam snagu i novu nadu kad posustanemo…

A mi se često naljutimo jedni na druge, nestrpljivi smo, tvrdoglavi, netolerantni…

Pokušajmo bar u veljači, mjesecu ljubavi, biti sličniji anđelima, dragi, nježni, puni poštovanja i ljubavi prema našim ukućanima, susjedima, kolegama, slučajnim prolaznicima…

Pokušajte – i vidjet ćete kako se sve oko vas polako mijenja, svijet postaje ljepše i sretnije mjesto…